Marketing
PROKLETSTVO FARAONA
Tutankamon je došao na prijestolje 1358.g.pr.Krista. Naslijedio je velikog vladara Amenofisa IV. ( još poznatog kao Eknaton ) i oženio njegovu najmlađu kćer Ankhes - en - Amon. Upitno je Tutankamonovo porijeklo. Arheolog Howard Carter piše: "Najnapadnije je bilo na Tutankamonovom licu izvanredna sličnost s njegovim tastom Eknatonom. To sam već prije ustanovio na kipovima.".
Carter, koji još nije znao da su Tutankamon i Eknaton imali istu krvnu grupu, s pravom je pretpostavljao da je Tutankamon bio Eknatonov vanbračni sin. Kako je njegova žena Neferii rađala samo kćeri, od kojih je Tutankamon uzeo za ženu Ankhes - en - Amon, mladi se faraon, koji je u vrijeme svoje svadbe imao 12 godina ( a njegova žena 8 ), ustvari oženio sa svojom sestrom. Njegov tast bio mu je ujedno i otac.
MUMIJA Tutankamona omotana u lan prvi je put nakon 85 godina prikazana javnosti preko velikog ekrana u gradu Luxoru u Egiptu. Arheolozi su izvadili mumiju iz njenog kamenog sarkofaga otkrivši lice mladog vladara koji otkriva malo o sebi.
"Zlatni dječak je magičan i misteriozan te će svaka osoba u svijetu vidjeti kako Egipat želi očuvati zlatnog dječaka te će vidjeti njegovu ljepotu.", kazao je novinarima Zahi Hawass, čelnik Egipatskih antikviteta. Hawass je nadodao kako znanstvenici već dvije godine restauriraju vrlo oštećenu mumiju Tutankamona nakon što je izvađena iz sarkofaga i analizirana CT skenerom.
Oštećenje velikog dijela mumije najvjerojatnije je prouzročeno kada je britanski arheolog Howard Carter pronašao sarkofag te pokušao odvojiti zlatnu masku, ali je Hawwas nadodao kako je veći izazov sačuvati mumiju od utjecaja masovnog turizma, otprilike tisuću turista prođe podzemnom grobnicom svakoga mjeseca.
Najočuvaniji dio tijela je glava koju treba posebno sačuvati od vanjskih utjecaja, vlage i topline, prouzročene ljudskim disanjem u grobnici. U protivnom, tijelo i glava, stari 3000 godina, pretvoriti će se u prah.
Tajnu smrt Tutankamona koji su mnogi znanstvenici pokušali odgonetnuti još od otkrića grobnice 4. studenog 1922. otkrili su znanstvenici skenirajući CT-om njegovo tijelo. Naime, smrt dvanaestog vladara osamnaeste dinastije u Egiptu dogodila se oko 1323. godine p.n.e., umro je od slomljene lijeve bedrene kosti koja je prouzročila daljnju infekciju.
U Egiptu očekuju kako će moći kapitalizirati interes turista, ali isto tako, u Luxoru će turisti moći vidjeti nešto što se ne može vidjeti u muzeju, mumija će biti izložena u grobnici. Korak dalje koji će znanstvenici napraviti je utvrditi faraonovo porodiljno stablo.
Povijesne činjenice još nisu sasvim sigurne, da li je Tutankamon sin ili polubrat Akhenatona, faraona heretika koji je uveo revolucionarni monoteizam u drevnom Egiptu tek će se pokušati otkriti.
ARHEOLOŠKO OTKRIĆE STOLJEĆA
Tamo gdje je Carter pretpostavljao da se grob nalazi, iskapao je Amerikanac Theodore Davis. On je 1902. dobio za to odobrenje od egipatske vlade, iako na službenim mjestima više ništa nisu očekivali od njegovih iskapanja.
Giovanni Belzoni već je 1820. prekinuo radove na tom mjestu, jer nisu mogli, po njegovoj ocjeni, uroditi plodom. Kada je Davis u srpnju 1914. također sve napustio, bio je istoga uvjerenja. Koncesija za iskapanja prešla je na Howarda Cartera i Carnarvona.
Obojica su, naravno, odmah htjela započeti rad, ali je izbio I. svjetski rat. Prošle su još tri godine i tek je onda u Dolini kraljeva mogla započeti velika pustolovina.
Nije bilo podataka o tome gdje je tko, kada i što iskopao. Sasvim instinktivno predložio je Howard Carter da se Tutankamonov grob potraži u trokutu između grobova Ramzesa II, Merenptaha i Ramzesa VI.
Do 1920. pregledan je cijeli obilježeni trokut - osim onog mjesta s temeljima koliba. Carnarvon i Carter usredotočili su pažnju na jednu pokrajnu dolinu, ali tamo nisu otkrili ništa značajno. Već su šest godina tragali za nečim, a nisu ni znali da li to uopće postoji. I onda se sve dogodilo u pet dana.
1.studenog 1922. Carter u Dolini kraljeva počinje nova iskapanja. Iz sjeveroistočnog ugla groba Ramzesa VI povlači jarak prema jugu. Jarak ide točno kroz kvarcne temelje radničkih koliba.
4.studenog 1922. Carter je, kao i svakog jutra, dojahao na muli na mjesto iskopavanja. Iznenađuje ga neobična tišina. Preradnik Rais Ahmed Gurgar dotrčao je sav uzrujan: "Gospodine, ispod temelja prve kolibe naišli smo na kamenu stepenicu.".
5.studenog 1922. Poslije podne otkopane su četiri stepenice. Nema više sumnje: one vode do neke kamene grobnice. Što li će se u njoj nalaziti? Faraon? Hoće li biti prazna? Opljačkana ? Do večeri već je otkopano 12 stepenica. Pojavljuju se neka zapečaćena kamena vrata. Pečati predstavljaju šakala i devet stiliziranih zarobljenika. To je pečat grada mrtvih u Dolini kraljeva. Grob, kako se čini, još nije opljačkan.
25.studenog 1922.Pečati se fotografiraju i lome. Na vidjelo izbija hodnik što vodi koso prema dolje. U kamenju kojim je taj hodnik ispunjen leže pečatni zasuni i slomljeno suđe od alabastera. Čini se da je grob ipak bio provaljen i ponovno zapečaćen.
26.studenog 1922. Deset metara iza prve kamene pregrade kopači nailaze na druga vrata. Osim pečata grada mrtvih mogu se raspoznati i pečati sa znakom Tutankamonova imena.
Najprije je probijen zid prema pretkomori Tutankamonove i pregledana prostorija od 8 puta 3,60 metara s dragocjenim nalazima. Među kopačima, ili bar među učenjacima sve se više širila nervoza. Razlog tome bio je neugledni ostrakon, glinena pločica, koju je Carter našao u preetkomori. Najprije je dobila svoj redni broj i uvedena u katalog, ali već nekoliko dana poslije toga, pošto je Alan Gardiner dešifrirao hijeroglif koji je bio na njoj, ponovno izbrisana.
Natpis je glasio:
SMRT CE SVOJIM KRILIMA ZATUCI ONOGA KOJI REMETI FARAONOV MIR.
Bilo bi pogrešno tvrditi da su se u to vrijeme Carter, Gardiner ili drugi učenjaci uplašili tog prokletstva. Znanstvenici su se mnogo više bojali lakovjernosti egipatskih kopača i pomoćnog osoblja prema sablasnim pričama, a arheolozima su egipatski pomoćnici bili prijeko potrebni.
Početkom travnja Carteru je u Luksor stigla obavijest:
Carnarvon je teško obolio.
Carter je odmah otputovao u Kairo.
O onome što se poslije dogodilo izvještava sin Carnarvona:
"Zanimljiva je to priča.". Bolest njegova oca počela je neobično. "Strašno se loše osjećam.", rekao je 57 - godišnji lord jednog jutra za vrijeme doručka. Već je imao temperaturu od 40 stupnjeva. Zatim ga je počela tresti groznica. Slijedećeg jutra Carnarvanu je bilo bolje. Liječnici su ustanovili da se Carnarvon ozlijedio pri brijanju. Britvom je razrezao neki ubod insekta.
Mladi Carnarvon sjeća se dalje: "Čim sam stigao u Kairo u hotel, otac je bio bez svijesti. Tu je bio Howard Carter i moja majka Almina. U noći, bilo je deset do dva, probudili su me. Došla je sestra i rekla da je otac umro. Kada sam ušao u sobu, iznenada su se ugasila sva svijetla. Upalili su svijeće. Za tri minute svijetlo je opet stiglo. Za nestanak struje u Kairu nema objašnjenja. Na upit u električnoj centrali dobijen odgovor da nema tehničkog razloga za iznenadni prekid struje, kao ni za to što se svijetlo iznenada upalilo.".
Nakon Carnarvonove smrti, bilo je još sličnih slučajeva. Poznati arheolozi koji su iskapali Tutankamonovu grobnicu, umrli su neobičnom i iznenadnom smrću. Sad, na nama je hocemo li vjerovati da li su to bile samo puke slučajnosti ili je stvarno Tutankamonova grobnica ukleta. Daljnjih otkrića o tome nema. Treba samo vjerovati - vjerovati i nadati se.
Post je objavljen 14.01.2008. u 10:14 sati.