Marketing
Hrvatska je temeljena na organiziranom kriminalu
Odličan intervju s Munirom Podumljakom objavio je sinoć portal index.hr iz kojeg će te saznati ono o čemu ne možete čuti u medijima. Podumljak priča o duhanskoj mafiji u Hrvatskoj koja seže u sam vrh politike, o sprezi Bandića i građevinske mafije i posljedicama takve sprege kao što su urušavanja. O gradnji spalionice u Zagrebu, medijskoj blokadi, hrpetini predmeta korupcije i organiziranog kriminala koji su predani USKOK-u i tamo sad skupljaju prašinu. O tome kako su HDZ i SDSS u Baranji krali sredstva namijenjena za obnovu i razvoj Baranje. Najzanimljivije dijelove prenosimo i ovdje.
Jesu li zastupnici u Hrvatskom saboru i članovi Vlade kupljeni novcem duhanske mafije?
Kod nas je drukčije; uporište duhanske mafije je u politici. Nisu nekakvi mafijaši počeli trgovati duhanom i kupovati zastupnike, nego je politika stvorila monopol TDR-u i situaciju u kojoj je ta tvornica ključno žarište ilegalne trgovine.
U čemu je tu konkretna korist političara i Vlade?
Korist su njihovi crni fondovi iz kojih se financiraju između izbora. Prije ovih izbora smo imali inicijativu da se detektira financiranje političkih stranaka tijekom kampanje, ali to se fokusiralo na legalno financiranje. Zakon o financiranju stranaka je potreban, ali on neće riješiti ništa u pogledu povezanosti organiziranog kriminala i politike, jer taj novac nikad neće biti zaveden u knjigama. Šest milijuna dolara iz Brodosplita nije završilo u nikakvom privatnom džepu, to je politički novac, jedne političke stranke, tako isto novac od TDR-a ide kanalima najveće praonice novca u Europi, Luksemburga.
...
Mi smo još prije četiri godine upozoravali da će se zbog takvog vođenja gradske politike početi urušavati objekti. Kupska, Vrbani su naravno svima poznati, jer moralo je prije ili kasnije doći do toga zbog te razlike u cijeni i kvaliteti, ali zbog te gradnje bez ikakve strategije i vizije, došlo je i do ogromnog gradskog duga i urušenja grada.
Kada smo upozoravali da će do toga doći, spin doktori su u medijima pokazivali kako smo protiv SDP-a i Bandićevog razvoja Zagreba pa smo u tome svemu ismijani.
Danas, kada su u režije u Zagrebu skočile 150 posto u odnosu na to razdoblje, svi imaju kolektivnu amneziju. Nažalost, na sve ovo smo upozoravali i u svemu smo bili u pravu, ali isto tako nažalost nijedna od institucija s kojima smo surađivali, a s Državnim odvjetništvom i policijom smo surađivali na najvišoj razini, na čelu s državnim odvjetnikom Bajićem i ravnateljem policije Ostojićem, nije poduzela baš ništa.
U čemu se ogledala ta suradnja; dostavljanju dokumenata, upućivanju svjedoka?
Upravo tako, uputili smo im zviždače iz same zagrebačke gradske uprave. Nakon što je Ostojić smijenjen, mi smo radili s njegovim posebnim timom zaduženim za spregu organiziranog kriminala i politike na dokumentiranju slučajeva, ali tim je ukinut i svi policajci su degradirani i raspoređeni po postajama. Oni i danas trpe vrlo teške posljedice teškog rada, jer su se doista trudili dokumentirati i proslijediti državnom odvjetniku sve slučajeve. Znam da je sve ono što smo s nekadašnjim Ostojićevim timom dokumentirali i sakupili izjave, došlo do državnog odvjetnika Bajića, ali do danas nemamo odgovora što je s tim bilo i nema nijednog postupka protiv gradskog dužnosnika te ispada da je sve to prazna priča.
Međutim, činjenica je da mi danas plaćamo sve veću cijenu, da se u gradu ruše ceste, ulice, da nova naselja nemaju vode i da je to sve samo početak - sada osjećamo posljedice poslova prije sedam godina, koji su počeli 2001. dolaskom Milana Bandića, koji je preuzeo cijelu infrastrukturu netransparentnih veza od sadašnje ministrice za okoliš Mirjane Matulović-Dropulić i uvećao je za sedam puta, jer proračun Zagreba s tadašnjih milijardu kuna je skočio na sedam.
S obzirom da je kulminacija Bandićevih poslova uslijedila 2003./04., prave posljedice možemo očekivati oko 2010. godine.
...
Krenula je mirna reintegracija hrvatskog Podunavlja i mene su pozvali da pomognem sa svojim iskustvima iz Sarajeva i Bosne. Kolege iz Zagreba su me nagovarale kako je to odličan projekt i kako će trajati samo godinu i pol, a mislio sam da će mi dobro doći odmak od Sarajeva, okruženja, ljudi. Mislio sam da ću se brzo vratiti u Sarajevo i primijeniti taj isti model.
Nakon sedam mjeseci sam vidio da taj posao nema nikakvog smisla, jer što god mi napravili u Slavoniji i Baranji na izgradnji infrastrukture, dođe načelnik općine, bio on Srbin ili Hrvat i preuzme to za sebe i svoje rođake.
Znači veći je problem u poratnoj Slavoniji i Baranji, od međunacionalne mržnje, bila čista krađa političara?
Puno veći problem je bio lopovluk, lako je s mržnjom. Sukoba je bilo, u Baranji su se tada po prvi put razdvojile školske smjene na "hrvatsku" i "srpsku" i bilo je ogromnih tenzija i incidenata, ali koji god da smo projekt s mladima pokrenuli, odaziv i razumijevanje je bilo odlično, fenomenalno smo s njima surađivali: od radionica do čišćenja Kopačkog rita. Njima je trebao izlaz iz katastrofalne situacije apsolutne besposlenosti, uništene infrastrukture, a obnova se svodila na to da bi obitelji dobile prozore i vrata.
To je bilo doista grozno, kad vidiš da ljudi zbog kojih si formalno tamo, ne dobiju ništa, a ulupano je 200 milijuna eura. Političari, iz HDZ-a i SDSS-a su tamo jedino i samo krali; sredstva za obnovu, iz fondova, bilo što. Razočaran time, krenuo sam u osnivanje udruge za borbu protiv korupcije.
Post je objavljen 14.01.2008. u 09:57 sati.