Obrana pješačke bojne – ožujak 1943. Roganj (nastavak)
U 1700 opet su se pojavili njemački zrakoplovi bombarderi, njih 32, u pratnji 10 lovačkih zrakoplova, te na položaje bojne izbacili oko 200 bombi. Od bombardiranja onesposobljen je jedan sovjetski tenk. Nakon toga njemački vojnici poduzeli su i treći napad na položaje 4. satnije i to sada iz dva smjera. Na desno krilo obrane 4. pješačke satnije krenulo je 6 njemačkih tenkova u pratnji dviju pješačkih satnija, a iz smjera Velike doline na položaje 4. pješačke satnije kretalo se još 7 tenkova u pratnji njemačke pješačke satnije. Istodobno je sada napadnuta i 5. pješačka satnija koju su snažno napale njemačka tenkovska satnija podržana s njemačkom pješačkom satnijom. Kako je haubička bitnica H203 već okrenula svoje cijevi (zauzela elemente za ciljanje – po Athumanunhu) za pružanje potpore 4. pješačkoj satniji, a to isto je učinila i bitnica PT topova 76 mm, zapovjednik 5. pješačke satnije sam se trebao snaći u odbijanju napada protivnika. Iako je njemački napad bio snažan i odlučan, sovjetska obrana je isto tako bila žilava i neprobojna, pa je nakon što je jedan njemački tenk pogođen i onesposobljen, a pješaštvo pretrpjelo znatnije gubitke, napad zaustavljen. Tako se 5. satnije uspjela obraniti, ali je 4. satnija i dalje bila u teškom i nezavidnom položaju. Naime, 4. satnija je već pretrpjela osjetne gubitke u prethodnim napadima, pa su sada opet tri njemačka tenka probila obranu uz potporu jednog voda njemačkih automatičara. Borbu s ovim njemačkim tenkovima i pješaštvom koje ih je pratilo sada je još jedino vodila haubička bitnica, jer minobacačka bitnica ostala je bez mina. Ovim je prijetilo da desno krilo obrane bojne ubrzo bude okruženo. Zapovjednik bojne odlučio se na jedino što je i mogao tog trenutka. U borbu je poslao svoju pričuvu kojoj je zapovjedio da uništi njemačke automatičare koji prate ona tri njemačka tenka, a minobacačkoj bitnici zapovjedio je da ostavi minobacače i kao pješačka postrojba puškama podrži izvlačenje 4. pješačke satnije koja je pretrpjela gubitke i više se nije mogla držati na svojim crtama. PT topu 45 mm koji je bio na položaju 6. pješačke satnije odmah je zapovjeđeno da se prebaci na novi položaj kod 5. pješačke satnije. Sovjetskim tenkovima (sada ih je 6) zapovjeđeno je da se pripreme za provedbu protunapada. U 1800 pričuva bojne (vod automatičara) hrabro je izletio pred njemačke automatičare i uz postignuto iznenađenje razbio ih, te preostale odbacio. Zapovjednik sovjetskih automatičara odmah je zapovjedio da se svi vojnici utvrde u kućama i brane svoje položaje. Zapovjednik minobacačke bitnice ostavio je dva vojnika za čuvanje minobacača, a s ostalima se pripremio za obranu i pružanje potpore 4. pješačkoj satniji u izvlačenju. Cijelo to vrijeme divizijsko topništvo nesebično je pružalo potporu 2. pješačkoj bojni i svojim preciznim plotunima prisiljavala njemačko pješaštvo da ostane u zaklonima. Istodobno sovjetski tenkovi prikrivajući se između kuća, ograda i kroz vrtove neprimjećeno su izbili na položaj 4. pješačke satnije i iznenada prešli u protunapad. Nakon tenkovskog dvoboja uništeno je 6 njemačkih tenkova i nastala je pat pozicija. Njemački tenkovi više se nisu usudili krenuti naprijed, a sovjetski (neki i oštećeni) nisu imali snage da poraze njemačke tenkove. Oko 2100 razvila se nova borba koju je sada zapodjenula minobacačka satnija koja je hrabro i požrtvovano branila pristup njemačkim pješacima položaju hubičke bitnice H203 koja je cijelo vrijeme tukla po njemačkim tenkovima i pješacima. Nadnevka 12. ožujka zapovjednik bojne odlučio se na izuzetno smjeli i po Athumanunhu pomalo ludi potez, a to je protunapad s cijelom 6. pješačkom satnijom koja do tada nije bila napadnuta. Iznenadni protunapad 6. pješačke satnije protivnik nije očekivao i na trenutak je čak bio i zbunjen ovim potezom. Protunapadom njemački vojnici potisnuti su s već osvojenih položaja, ali tko zna kako bi se još to sve završilo da u tom trenutku zapovjednik bojne nije dobio zapovijed da napusti svoje položaje i povuče se na pričuvne. Do 0500 13. ožujka sve postrojbe 2. pješačke bojne organizirano su se izvukle i zauzele svoje pričuvne položaje obrane. Time je bojna izvršila zadaću i usprkos gubicima koje je pretrpjela (Athumanunh ni u toj borbi nije mogao pronaći sovjetske gubitke) hrabro branila svoj položaj obrane i povukla se tek po zapovjedi. Njemački gubici bili su: 10 tenkova i oko 200 mrtvih i ranjenih vojnika.
Post je objavljen 14.01.2008. u 09:24 sati.