Znate ono kad vam se pune oci suzama i vise ne znate jel to zbog tuge ili veselja, problema ili stalne situacije, pms-a ili svakidasnjih unutarnji osjecaja koji sad zele van...ono kad plivate u vlastitim emocijama i bojite se da cete se utopiti i uz sve i dalje je tu taj ponos koji vam ne dozvoljava da puknete i ispustite sve iz sebe.
Ako ne znate blago vam se, stvarno, cak mogu reci da vam i zavidim ako znate eto onda razumijete kako se trenutno osjecam.
Depresija? Ne bih rekla...Jednostavno samo odjednom pojavi se tolko misli, planova, snova, ciljeva, osjecaja, sve pomjesano bez reda. Nadete se u poziciji kad ne vidite uzrok, razlog, posljedicu i kraj.
Da to je sve u nasoj glavi.
Vjerujte da ni najorganiziraniji ljudi u tom trenu tesko se snalaze. Za osjecaje nemate planere ili ostale sitnice koje vam mogu pomoci da ih svrstate gdje im je mjesto. To mozete samo vi. A opet zasto nam se u tom trenu cini da smo mi zadnje osobe koje to mogu srediti?
I tako dok to gutamo sve u sebi, jer to zapravo nije problem kad ni ne znamo otkud ti osjecaju naviru, prema van glumimo sretne osobe. (Onda se pitate kako odjednom tolko puno glumaca pa eto glumimo u stvarnom zivotu sto je puno teze nego na platnu i eto dara i vjezbe za glumu).
Ljudi tuzni iznutra, sretni izvana cista DVOLICNOST prema sebi samima i drugima.
Rijetko u danasnjem svijetu nadete nedvolicne osobe. Uskoro cemo ih morati stavljati kao zasticene vrste skupa s sibirskim tigrovima i polarnim medvjedima kako je krenulo.
Jeste dvolicni?
Dalje ja trazim sto je pokrenulo tu bujicu osjecaja, naravno odgovora nema.
Slutim da je nesigurnost donekle kriva i stoga trenutno tezim za necim stalnim, sigurnim u nadi da ce onda i moja psiha postati stalna i stabilna i sigurna?
DA...da..tezim nadam se a eto U NADI JE SPAS...a tezit nikad nije lose.
Vasa djevojka plavih ociju
Post je objavljen 13.01.2008. u 23:47 sati.