Rekao bih da mi je ova 2008. krenula sa zahtjevnim pijankama. Zapravo, ako čemo pravo, svaka nova godina dolazi sa pijankom, jer obično je čovjek već na novu godinu prilično pijan, ali kada se u siječanjskim danima nanizaju brijačine znači li to da će i cijela godina biti obilježena time? Ovaj vikend je znakovito pokazao da mi je 2008. počela u znaku cuganja i tulumarenja. Od prošlovečernjeg tuluma fejsbukaša imam poneke fragmente u glavi, a cijeli događaj mi je malo rascjepkan. Ako netko od ljudi koji su bili samnom ima više podataka o tome što se sve događalo molim da me izvjesti o tome. U svakom slučaju moja sinoćnja vožnja doma bila je čista provokacija za prometnu policiju i propustili su dobru priliku da me oslobode vozačke dozvole na neko vrijeme.
Kad se uđe u tridesete onda rekuperanje od ovakvih događaja zahtjeva neko vrijeme. Uopće, da li si čovjek koji je već solidno načeo tridesete može dopustiti da banči dvije noći za redom i dolazi doma u tri iz nekakvih klubova? Da li ulaziti u tridesettreću znači da bi umjesto brijanja okolo trebalo sjediti doma pred televizorom u petak ili subotu navečer i gledati „Ples sa zvijezdama“ ili tako što, jer to kao znači da smo stari, ozbiljni, odgovorni? No way! Dokle god mogu, dokle god imam snage i motivacije, idem!
Petak navečer me odveo u Jabuku, mjesto u kojem sam proveo mnoge noći u sada već davna vremena ranih devedesetih. Imam osjećaj da se tamo nije ništa promijenilo već dugo, mnogi legendarni likovi su i dalje na svojim mjestima kao i prije desetak godina. Mnogih ljudi s kojima sam bio nekoć dobar više nema gore. Nekada sam mogao solo naletjeti u petak ili subotu u Jabuku i sigurno bih našao neku ekipu. Sada to ipak više nije tako izvjesno. Otići u Jabuku uvijek je prilika i za susresti neke duhove iz vlastite prošlosti. Sresti curu s kojom si izlazio u srednjoj školi ( i to prvu) događaj je koji je više kuriozitet nego nekakva emocionalna turbulencija. Nešto što je trajalo kakvih par mjeseci prije sedamnaest godina već je odavno izbrisano iz emocionalne memorije. To se više ni ne računa kao da je nešto bilo. Sve što ti pada na pamet u tim situacijama je: zar je to bilo tako davno, ili koji mi je k. bio tada? Enivej, nešto što si briješ u glavi i što te pali sa 16 godina bitno je drugačije od onoga što ti je sa 32, pa ti sa 32 izgleda smiješno kako si funkcionirao sa 16. Kao da to tada nisi bio ti, a ipak jesi. Bit će mi zanimljivo popiti kavu s njom nakon svih tih silnih godina, i vidjeti koliko se netko s kime nisi pravo razgovarao 16 godina zapravo promijenio.
U prošlom postu sam napisao da mi ovaj blog zapravo nije dnevnik. Ubuduće ću se potruditi da ne pišem ovakve dnevničke postove. Ovo su bili postovi čisto za ostati u formi.
Post je objavljen 13.01.2008. u 23:45 sati.