Marketing
smisao života
ja sam izgubljena maksimalno, neznam di mi glava di mi rep, mislim nije da se smatram životinjom ali eto kako bi rekli naši stari.
život šta je to uopće jel to iluzija je to stvarnost iskreno ni sama više neznam, mislim ne smatram da mi je u životu loše niti da mi išta fali živim iz dana u dan mislim u tom pogledu općenito ja jednom riječju uživam u životu, ali fali malo fali kako bi i Danijela Mrtinović pjevala :" ide mi u životu ide mi ali mi fali ono malo ljubavi, ali mi fali korak tvoj da u stopu prati moj gdje si ti da je slađe zaspatai." eto da kao i većini ove svijetske populacije mislim pretpostavljam da nisam jedina jer tako i onako pola ljudi koji me okružuju imaju iste probleme kao i ja LJUBAV - PA TO JE JE.... NE....
no ugalvnom za tih godina koliko ih i imam ne smatram se da se razumijemo prestarom ali isto tako tražim svoj "mir pod ovim vedrim nebom" i svaki puta kad ja kao shvatim da sam ga pronašla ili valjda zabrijem da sam ga pronašla sve to ode negdje krivo ili ja nekužim ili jednostavno imam kasno paljenje ili šta.... iskreno ni sama nemam pojma. ali da sve se to sruši ko kula od karata. no uglavnom godinam sam mislila da je čovjek mog život pored mene i da je sve to krasno, da je nam divno,izgovorila sam ono sudbonosno DA došla je i beba mislim sve po obrascu ne čovjek-brak-dijete, da bih nakon samo šest mjeseci braka moja životan priča pala u vodu da taj kojeg sam smatrala svojom srodnom dušom nebi ni približno bio mojoj srodnoj duši, i eto i da bi se ta moja krahom od raspada braka i doslivce tako završila.
i šta sad e sad sam ja samohrana majka s najdivnijim stvorenjem na ovom svijetu koje priča 24 sata i ne gasi se, a moj bivši muž e moj bivši muž da bi došo k sebi nakon 3 godine i shvatio da je i on ipak malo odgvoran u cijeloj toj priči.
no dosta duga i zamorna priča koja je svršila a kako je mene jedan veliki čovjek naučio ovo još od prije sat vremena je povjest i to ostaje tamo gdje je jer nažalost neznam dali jesu ili nisu smislili neki opasan vremeplov ma ali i da mi je tu sad pri ruci neznam dali bih se mogla odlučiti dali želim išta mjenjati mislim iskrneo znam samo za jednu stvar koju bih promjenila a sve ostalo bih ostavila da ide kako je i išlo jer na svim tim svojim greškama, zabludama, gubicima, problemima sam nešto novo naučila i oni, su mi i bili namjenjeni za to da shvatim naučim i krenem dalje koračat kroz život za još jedno iskustvo pametija i s još jednim novim riješenjem za neki sličan problem.
no dobro obečala sam sama sebi da u 2008.g neču dramit tako da se još privikavam na to i tu i tamo koja dramska izvedba mi izleti mislim bezrazložno znam ja da je ta drama tu sam iz razloga da i ja malo pažnje navučem na sebe mislim svijesna sam toga i šta da lažem, laži mi ni u jednom pogledu čak ni u djetinjstvu nisu išle, lakše mi je bilo prešutiti istinu - znači zašutit nego lagat ma mislim one laži roditeljima glede uljepšavanja istine i sl. mislim ko to nije prošo budimo realni kako bi Kazo reko.
ah da počela sam sa Smisao Života i ........ Smisao života da gad sad pogledam ovo šta sam sve tu napisala i kda duboko udahnem i razmislim ubiti upitam se šta je THE MEANING OF LIFE, nemam pojma, sam znam da je valjda to onak slikovito gledano brda i doline i bornba za opstanak u divljini. neznam moramo sjest realno i racionalono stavit u glavu i duboko udahnut da bih u yoga pozi shvatila da mislim ma pitam ja to stalno ali da bih ja shvatila da ja svoj smisao života još očigledno nisam otkrila ubiti eto lažem sad jesma otkrila sam nepretjerujuči 50 posto smisla života rađajuči svoje dijete, a ostalo je vjerovatno na meni da otkrijem ako sam shvatila početak radnje, shvatit ču i zaplet i nači ču i sretan kraj kao u svakoj dobroj knjizi, sam nadam se da če nko pored mene imati živaca i vremena za moje nebuloze i lude filmove jer ja sam samo još dijete u tijelu žene
Post je objavljen 13.01.2008. u 22:36 sati.