Marketing
rose, slomljeno krilo (143. nastavak)
(prethodni nastavak)
Rose je pružila ruku ... i nježno pomilovala anđelovo slomljeno krilo ...
...
U tom je trenutku začula šuštanje tkanine, netko je na drugom kraju sobe razgrnuo zastore koji su zakrivali postelju.
Rose se u prvi mah lecnula, no tada se i u snu prisjetila kako samo sanja. A u svojim je snovima Rose najčešće bila nevidljivi promatrač kojega akteri sna nisu primjećivali. Tako je bilo i sada, nagi muškarac koji se provukao kroz razmaknute zavjese, nije je primjetio. Pogled mu je prošao kroz Rose kao kroz zraku jutarnjeg sunca koja je u upravo u tom trenutku provirila kroz malo razmaknutu draperiju na jednom od prozora.
Rosein je pogled i nehotice preletio preko tog nagog muškog tijela. Vitak, astenične građe, upalog trbuha, rebra se ocrtavaju kroz blijedu kožu. Po ramenima, vratu, trbuhu i butinama vijenci starih i novih modrica. Inače stidljiva Rose nije osjetila nikakvo snebivanje na prizor njegove golotinje. Tijelo mu je bilo neishranjeno, djelovalo je tako ranjivo.
I jači bi ga vjetar mogao slomiti kao trščicu, pomislila je.
A kad mu je lice pogledala, shvatila je da je upravo on bio model za skulpturu anđela slomljenih krila. Izraz njegova lica govorio je jasnije od riječi. Bilo je to lice očajnika, lice nekoga tko stoji na rubu provalije, zagledan u crnu tamu, tren prije nego što će ga u bezdan netko gurnuti.
Ah, anđele slomljenih krila … tko ti krila slomi? nečujno je prošaptala.
Krenuo je prema dnu sobe i Rose mu se, nevidljiva, ispriječila na putu. Htjela se izmaknuti, a onda se zapitala neće li on kao u nekom filmu o duhovima proći kroz nju i ne primjetivši je.
Prije no što je uspjela odlučiti hoće li mu se ili neće izmaknuti, on je zastao. Rose se zapitala što ga je to zaustavilo, nije li možda ipak osjetio njezinu prisutnost. Stajali su tako, licem u lice. Rose je mogla vidjeti kako on grize svoje beskrvne usne, kako se u sebi neuspješno odupire i lomi. Zagledala mu se u oči. Zjenice su mu bile tako proširene da su mu gotovo progutale tamne šarenice, a Rose je sa žalošću kroz te zjenice, kao kroz prozore, zavirila u njegovu dušu. Tamo je vidjela samo očaj i tamu, vapaj za utjehom i olakšanjem. Na trenutak se učinilo kao da su im se pogledi sreli, no tada je njegov pogled prošao kroz Rose.
A Rose je znala kamo on to gleda.
Pogled mu je tražio opijumsku lulu koja je ležala tamo na stolu, u dnu sobe. Nije se pomakla kad je zakoračio, htjela ga je zaustaviti. No on je prošao kroz nju kao kroz pramen izmaglice. Bila je to senzacija koju Rose nije mogla usporediti ni sa čime do tada doživljenim. Prošao je kroz nju u hipu, bez ikakvog otpora, kao da nemaju tijela, ni ona ni on. A, ipak, kao da je taj bestjelesni prolazak ostavio duboki trag u Roseinoj duši.
Dok je odmahivala glavom pokušavajući se sabrati, on je već nagnut nad stolom pripremao novu dozu opijuma.
Rose mu je prišla. Pogled joj se zaustavio na njegovim golim mršavim leđima. Uz lijevu lopaticu tekla je duga brazgotina. Kao da mu je netko ne samo slomio, nego i iščupao krila.
I Rose je opet, po drugi puta u tome snu, spustila ruku na pleća palog anđela ... i nježno pogladila mjesto na kojem je nekad bilo krilo.
Copyright © 2008. by rusalka- zabranjeno korištenje objavljenih radova bez pristanka autora.
(nastavak slijedi)
Copyright © 2007. by rusalka- zabranjeno korištenje objavljenih radova bez pristanka autora.
broken wings, photo by rusalka
P.S.
I noćas novi/stari nastavak priče:
Rose i Morpheus
Post je objavljen 14.01.2008. u 23:59 sati.