...dali je današnji dan bio važan.....da li je bilo važno što je danas sunce izašlo...da li je bilo važno što mi se slučajni prolaznik nasmijao...što sam se probudila sa osmijehom....što sam sinoć u gradu popila jedan bambus.....što sam pozdravila tisuću ljudi...dali je sve to važno??????????????????????idemo u srednju školu..imamo svoje ekipe...zapitajte se malo postoje li ljudi koje nazivate frikovima, barbikama,droljama,simpatičnima,usamljenima..........e sada se probajte sjetiti njihovih imena i prezimena...to ide malo teže.....jel da........e zato je danas važen dan..i zato je svaki jučerašnji pozdrav bio važan....da se osječaš...sigurno.....da se osječaš postojano....da stvaraš sliku o sebi i o drugima....postoje trenutci kada nekim ljudima želimo reći istinu...kada želimo reći da se bojimo da ne postanemo ništa...da se bojimo da čemo se zaljubiti u njih...da se bojimo da odrastemo......da budemo roditelji...da nećemo imati priliku biti ono što želimo..da se bojimo da nismo dovoljni.....nekako mislimo da je sve dobro dok su prijatelji tu...ali šta kad ste sami......šta kada je svijetlo ugašeno...i kada cijeli svijet odjednom moraš gledati kroz zatvoreni prozor sa rešetkama.....kada više ne možeš lagati...ili govoriti istinu...svejedno...kada nemaš šta nekome reći....dali ti onda ovaj dan kada se možeš nasmijati svom prijatelju...kada se možeš probuditi i otići na kavu a da nikoga ne moraš zvati....kada možeš otići u školu i biti u filmu....biti u svijetu.....kada će biti onih koji te gaze ali ćeš se uspijeti popeti i biti višlja od njih.....dali ti znači taj dan....imate li neku tajnu koja je smiješna i kad ju kažete svi će vam se smijati...ja imam....ne znam zviždati ni namignuti sa oba dva oka.....pa što....ja sam sretna.....sretna jer se trudim....jer imam neki svoj san..neki svoj nazovimo ga životni plan...i u nekim mojim "ladicama" ima ih još par...a što ako nijedan od njih ne uspije.....e zato ću se svakuvećer pomoliti...bez obzira postoji li Bog ili ne...pomoliti ću se.....jer za sve nas postoji plan.....pa makar taj plan bio da budemo ništa...moižda ćemo kao ništa biti isto onoliko sretni kao što bi bili da smo sve........
Mislim da ne pripadam u ovaj svijet.....da sam rođena u krivo vrijeme...i bojim se....bojim se da nisam dovoljna...da nisam dovoljno lijepa,pametna,dobra...i nitko to neće moći izbrisati...ja ću to uvijek misliti i već sam se navikla na to....ali vjerujem i znam da sam sretnija od većine onih koji sigurno pripadaju i dovoljno su dobri da budu u ovome šarenom filmu.....
...za kraj svima vam želim reći da je život ying-yang i da sve loše stvari donesu neke dobre...i da...kada se budete slikali za osobnu života nemojte da vam se dogodi da niste u potpunosti na toj slici...jer to bi značilo da ste nesretni.....
p.s.veliki pozdrav Marku i Anti,Andrei,Vanji,Nini,Tini,Nani,Leli,Rosiću,Jeleni,Paniću-hvala na piću i slamkama,Malcu...i svima drugima koji upotpunjuju moj život...sve vas puno vojim
Post je objavljen 13.01.2008. u 19:22 sati.