Malo se gubim ovih dana. Ne znam gdje se budim i s kime se družim.
Slučajno se osjećam izvrsno makar nemam snage, ovih dana ne.
Dan mi je prošao glatko, bez imalo osvrtanja na sve što radim svaki dan tipa snalaženje, žurenje, zanimanje, uočavanje, slušanje i razgovora u sebi.
Samo danas sam shvatila da australski naglasak kad jedan dečko priča jest seksi. To mi sve nekako subsvjesno dolazi od weekenda.
"Nemoj da te moram čekat"
"Bok, kak si?"
"Da, to je dobro."
"Eeej ti. Kako si provela weekend?"
"Što si time mislila, gdje?"
"Znaš li?"
"Ne slušaš me uopće."
"Onda ću to učiniti tako."
"Kosa ti je drugačija. Tko ti je to radio?"
Ovo su rečenice koje su mi upućene danas.
uputili su ih:
Majka
Kolegica iz grupe, A.
Profesor crtanja
Kolega s godine, J.
Profesor projektiranja
Kolegica kojoj ne znam ime
Kolegica iz grupe, V.
Instruktor iz nacrtne geometrije, I.
Moja frizerka (koju poznajem s engleskom na koji nismo išle), M.
Na prvo sam nastavila sve raditi kao i prije da udovoljim želji.
Na drugo sam kimnula glavom u znak neodređenog odgovora.
Na treće nisam reagirala. (Iako sam razmišljala o pogledu sa smješkom)
Na četvrto sam rekla dobro.
Na peto sam rekla da znam što hoću. (I ovaj put nije rekao da će me pustiti na miru. .Nije prijazan s ljudima inače no draga sam mu.)
Šesto, da.
Sedmo, oprosti.
Osmo, mhm.
Na deveto sam rekla da mi je ovog puta šiša ravno.
Post je objavljen 14.01.2008. u 23:42 sati.