Misli okovane lancima samoće,
Trajanje u dvoje, prekinuto,
Negdje, na razvučenih pola puta,
Između ponora i oblaka,
Između jezgre i svemira,
Između nade i nemira.
U očima odsjaj malodušnosti,
Tajne, nabrekle u nedoumici,
Pulsiraju rubovima htijenja.
Možda se i osmjeli želja neka,
Pa krene, zajedno sa uzdahom,
Ili se pritaji negdje, na vrhu usana,
Očekujući poljubac prepoznavanja.
Možda, mada se u meni začeti snovi,
Rijetko kad porađaju u stvarnosti.
I ovaj put će namješten osmijeh
Zavarati one površne i zaboravljive.
Samo će nečiji pogled sigurno raspoznati,
Rasprostrtu čeznutljivost sebe u meni.
Zaglavljena u procjepu vremena,
Ja trajem jedino na marginama sjećanja.
stihovi i grafika by Dahlia - Miris dunje
klikom na sliku, dobit ćete je u
veličini u kojoj je i izrađena