Marketing
I N D I J A ...
Sigurno se pitate sta mi je palo na pamet i zasto pisem o Indiji!? Zvonkovi prijatelji idu poslovno u Indiju, pa je to mene malo ponukalo da nadem neke podatke. Ah, i ja bi u Indiju!!
Republika Indija, koja je smještena u Južnoj Aziji i pokriva veći dio Indijskog podkontinenta, je druga najmnogoljudnija država na svijetu, s više od milijardu stanovnika, koji govore više od sto različitih jezika. Indija graniči s Bangladešom, Mianmarom, Kinom, Butanom, Nepalom i Pakistanom, a na jugu je oplakuje Indijski ocean, gdje ima susjede Šri Lanku i Maldive. Najveća gradska područja su Mumbai na jugozapadu i Calcutta na rijeci Ganges.
Porijeklo imena
Ime Indija potječe od Sindhu, lokalnog imena za rijeku Ind. Zanimljivo je da Vede nemaju nikakvu posebno ime za Indiju. Razne su političke stranke predlagale za Indiju različita imena, među kojima su bili Hindustan, Hindu Rashtra i Bharath. Ime Bharat potječe od dva hinduska kralja po imenu Bharata. »Bha« na sanskrtu znači znanje ili svjetlost, a »rat« je glagol »raditi«, pa je »bharat« onaj koji traži znanje. Indija je bila poznata i kao Hindustan (zemlja Hindusa), ali to se ime izbjegavalo nakon neovisnosti 1947., jer je indijski narod odlučio da će Indija biti sekularna država. Indija je zemlja suprotnosti i najveća federalna država na svijetu podjeljena na 25 federalnih jedinica.
Povijest
Indska se civilizacija razvila iz starijih neolitskih kultura, kao i pod utjecajem sumerske civilizacije, s kojom je trgovala. Prva kultura Indije razvila se u dolini rijeke Ind sredinom 3. tisućljeća pr. Kr. Kulture Inda su gradile gradove od opeke. Ti su gradovi imali kanalizacijski sustav i široke ulice. Narod koji je ondje živio nazivao se Dravidi, a bio je tamne puti, te se bavio se poljodjelstvom i obrtom. Trgovali su s narodima Mezopotamije. Poznavali su pismo koje do danas nije odgonetnuto. Najveći gradovi bili su Harapa i Mohenjo Daro. U Indiju su se oko 1400. p.n.e. doselili indoeuropski Arijci i uništili indske gradove. Među Indom i Gangesom osnovali su više država. Glavni povijesni izvor za to doba su Vede, zbirka četiri knjige, i zato Indiju od 1400. do 550. p.n.e. zovemo "vedska Indija". Najpoznatije indijske epske pjesme su Mahabharata i Ramajana, a govore o ratovima u kojima sudjeluju ljudi, demoni i bogovi. U upotrebi je bilo pismo i jezik Sanskrt. Kad su nastale države, narod je iz polunomadstva prešao na poljoprivredu, a društvo se raslojilo na četiri kaste.
Zemljopis Indije
Zemljopis Indije ekstremno je raznolik s krajolikom koji se proteže od snijegom pokrivenih planinskih lanaca do pustinja, nizina, brežuljaka i visoravni. Klima se kreće od ekvatorijalne na krajnjem jugu do klime tundre na himalajskim visinama. Indija obuhvaća većinu Indijskog potkontinenta i ima obalu dugu preko 7.000 km od koje većina leži na poluotoku koji je isturen u Indijski ocean. Indija graniči na zapadu s Arapskim morem, a na istoku s Bengalskim zaljevom.
Plodna indogangeska ravan zauzima većinu sjeverne, srednje i istočne Indije, dok visoravan Dekan zauzima većinu južne Indije. Na zapadu zemlje nalazi se pustinja Thar, koja se sastoji od mješovite stjenovite i pješčane pustinje, dok indijske istočne i sjeveroistočne granice čini visoki himalajski lanac. Najviša točka u Indiji je sporna zbog teritorijalnog spora s Pakistanom. Prema indijskoj tvrdnji najviša je točka (smještena u spornom teritoriju Kashmira) K2 na visini od 8.611 m. Najviša točka na neospornom indijskom teritoriju je Kanchenjunga na 8.598 m.
Indija graniči s Pakistanom, Narodnom Republikom Kinom, Bangladešom, Mianmarom, Nepalom, Butanom i Afganistanom[1]. Šri Lanka i Maldivi su otočne države južno od Indije. Zemlja je podijeljena na 28 država, šest federalnih administrativnih saveznih teritorija i Teritorij nacionalnog glavnog grada. Političke podjele općenito slijede lingvističke i etničke granice umjesto geografskih prijelaza.
Položaj i veličina
Indija leži sjeverno od ekvatora između 8° 4' i 37° 6' sjeverne geografske širine i 68° 7' i 97° 25' istočne geografske dužine. Po veličini je sedma najveća zemlja na svijetu s ukupnom površinom od 3,287.263 km˛. Udaljenost od sjevera do juga iznosi 3.214 km, a od istoka do zapada 2.933 km. Indija ima kopnenu granicu dugu 15.200 km i obalnu crtu od 7.516,5 km. Andamanski i Nikobarski otoci u Bengalskom zaljevu i Lakshadweep u Arapskom moru također su dijelovi Indije.
Indija je omeđena Arapskim morem na jugozapadu i Bengalskim zaljevom na jugoistoku. Na sjeveru, sjeveroistoku i sjeverozapadu nalaze se Himalaje. Kanyakumari tvori južni vrh indijskog poluotoka koji se sužava prije završetka u Indijskom oceanu.
Politička geografija
Indija je podijeljena na 28 država (koje su dalje podijeljene na distrikte), šest saveznih teritorija i Teritorij nacionalnog glavnog grada Delhi. Države imaju vlastite izabrane vlade, dok saveznim teritorijima upravljaju administratori koje postavlja savezna vlada.
Države:
1. Andhra Pradesh
2. Arunachal Pradesh
3. Assam
4. Bihar
5. Chhattisgarh
6. Goa
7. Gujarat
8. Haryana
9. Himachal Pradesh
10. Jammu i Kashmir
11. Jharkhand
12. Karnataka
13. Kerala
14. Madhya Pradesh
15. Maharashtra
16. Manipur
17. Meghalaya
18. Mizoram
19. Nagaland
20. Orissa
21. Punjab
22. Rajasthan
23. Sikkim
24. Tamil Nadu
25. Tripura
26. Uttaranchal
27. Uttar Pradesh
28. Zapadni Bengal
Drzave Indije
Savezni teritoriji
A - Andamanski i Nikobarski otoci
B - Chandigarh
C - Dadra i Nagar Haveli
D - Daman i Diu
E - Lakshadweep
F - Pondicherry
G - Teritorij nacionalnog glavnog grada Delhi
Indija polaže pravo na državu Jammu i Kashmir, ali to osporavaju Pakistan i Kina, koji upravljaju dijelovima teritorija. Kina polaže pravo na državu Arunachal Pradesh, koja se nalazi pod upravom Indije.
Zemljopisne regije:
Indija se dijeli na sedam zemljopisnih regija. One su
1. Sjeverne planine koje uključuju Himalaje i sjeveroistočne planinske lance.
2. Indogangeska ravan
3. Pustinja Thar
4. Središnja pobrđa i visoravan Dekan
5. Istočna obala
6. Zapadna obala
7. Granična mora i otoci
Planine
Veliki luk planina, sastavljen od lanaca Himalaja, Hindukuša i Patkaija, definira indijski potkontinent. Te su planine oblikovane tektonskim sudarima indijske i euroazijske ploče koji su započeli prije otprilike 50 milijuna godina i traju i danas. Ovi su planinski lanci dom nekima od najviših planina na svijetu, te osiguravaju prirodnu prepreku protiv hladnih polarnih vjetrova. Oni također omogućuju monsune koji pokreću klimu u Indiji. Brojne rijeke koje izviru u tim planinama osiguravaju vodu za plodnu indogangesku ravan. Biogeografi označavaju te planine granicom između dviju velikih zemljinih ekozona: umjerenog Paleoarktika koji prekriva većinu Euroazije, te tropske i suptropske Indomalajske ekozone koja uključuje indijski potkontinent i prostire se na Jugoistočnu Aziju i Indoneziju. U povijesti su navedeni lanci služili kao prepreka osvajačima.
Karta bdovitih regija u Indiji
Indija ima nekoliko većih planinskih lanaca čiji se vrhovi nalaze iznad 1.000 m. Himalaje su jedini planinski lanci koji imaju snijegom prekrivene vrhove. Ti lanci su:
1. Aravalli
2. Istočni Gati
3. Himalaje
4. Patkai
5. Vindhyas
6. Sahyadri ili Zapadni Gati
7. Satpuras
Himalajski planinski lanac najviši je planinski lanac na svijetu. On formira indijsku sjeveroistočnu granicu koja je odvaja od ostatka Azije. Himalaje su jedan od najmlađih planinskih lanaca na svijetu, koji se prostiru gotovo neprekinuto na udaljenosti od 2.500 km i prekrivaju površinu od 500.000 km˛.
Slika Himalaje
Himalaje se protežu od države Jammu i Kashmir na zapadu do države Arunachal Pradesh na istoku. Te države uz Himachal Pradesh, Uttaranchal i Sikkim leže uglavnom u himalajskoj regiji. Neki od himalajskih vrhova prelaze visinu od 7.000 m, a snježna granica se proteže između 6.000 m u Sikkimu do oko 3.000 m u Kashmiru. Kanchenjunga, koja se nalazi u Sikkimu, najviša je točka na indijskome teritoriju (neosporno). Većina vrhunaca u Himalajama ostaje snijegom prikovana tijekom čitave godine.
Himalajski vrhovi u Sikkimu
Shiwalik ili niža Himalaja se sastoji od manjih brda prema indijskoj strani. Većina stjenovitih formacija je mlada i visoko nestabilna, pa je tijekom kišne sezone klizanje terena redovita pojava. Mnoge indijske brdske stanice smještene su na tom lancu. Klima varira od suptropske u podnožju planina do tundre na višim visinama planinskih lanaca.
Planine koje se nalaze na istočnoj indijskoj granici s Mianmarom nazivaju se Patkai ili Purvanchal. One su stvorene istim tektonskim procesima koji su uzrokovali formiranje Himalaje. Postoje tri brdska lanca koji spadaju pod Patkai: Patkai-Bum, Garo-Khasi-Jaintia i Lushai brda. Lanac Garo-Khasi se nalazi u indijskoj državi Meghalaya. Klima se proteže od umjerene do alpske ovisno o visini. Na privjetrinskoj strani ovih brda nalazi se Cherrapunji, najvlažnije mjesto na Zemlji koje prima najvišu godišnju količinu padalina.
Lanac Vindhya prolazi kroz većinu središnje Indije i pokriva udaljenost od 1.050 km. Prosječna visina tih brda je 300 m. Vjeruje se da su se formirali od ostataka koji su nastali trošenjem stare planine Aravalli. Vindhya odvaja geografski sjevernu Indiju od južne Indije. Zapadni kraj lanca leži u istočnom Gujaratu blizu granice s državom Madhya Pradesh, dok se ostatak proteže na istok i sjever skoro do rijeke Ganges kod Mirzapura.
Satpura je lanac brda koji se nalazi u središnjoj Indiji. Započinje u istočnom Gujaratu blizu obale Arapskog mora, zatim ide istočno kroz Maharashtru, Madhyju Pradesh te završava u državi Chhattisgarh. Prostire se na udaljenosti od 900 km, a mnogi se vrhunci izdižu iznad 1000 m. Uglatog je oblika, pa mu se tjeme nalazi kod Ratnapurija, a dvije su strane paralelne s rijekama Tapti i Narmadom. Usporedno se kreće s lancem Vindhya, koji leži na sjeveru pa ta dva lanca u smjeru istok-zapad dijele indogangesku ravan na sjeveru i visoravan Dekan na jugu Indije. Narmada teče kroz depresiju između lanaca Satpura i Vindhya, preuzima vode sa sjevernog nagiba lanca Satpura i teče na zapad prema Arapskom moru.
Aravalli je najstariji planinski lanac u Indiji koji se proteže od sjeveroistoka do jugozapada preko Rajasthana u zapadnoj Indiji. Dugačak je približno 500 km. Sjeverni kraj lanca se nastavlja u Haryanu u obliku izoliranih brda i stjenovitih hrptova, a završava blizu Delhija. Najviši vrh čini Mount Abu koji se uzdiže na 1.722 m te leži blizu jugozapadnog završetka lanca blizu granice s Gujaratom. Grad Ajmer sa svojim jezerom leži na južnoj padini lanca u Rajasthanu. Lanac Aravalli je erodirani ostatak starog naboranog planinskog sustava koji je nekoć bio prekriven snijegom. Lanac se uzdigao u prekambrijskom događaju nazvanom Aravalli-Delhi orogeneza. Aravalli spaja dva stara segmenta koji sačinjavaju indijski kraton: segment Marwar na sjeverozapadu lanca i segment Bundelkhand na njegovu jugoistoku.
Zapadni Gati ili planine Sahyadri prolaze duž zapadnog kraja indijske visoravni Dekan koju odvajaju od uske obalne ravni duž Arapskog mora. Lanac započinje južno od rijeke Tapti blizu granice Gujarata i Maharashtre te se kreće približno 1.600 km kroz države Maharashtru, Gou, Karnataku, Keralu i Tamil Naduu gotovo do južnog vrška indijskog poluotoka. Prosječna visina iznosi oko 1.000 m, a najviši se vrhunci nalaze u južnom dijelu lanca u Maharashtri. Dva najpoznatija vrha koji leže u Zapadnim Gatima su Kalsubai 1.646 m i Mahabaleshwar 1.438 m.
Istočni Gati su diskontinuirani lanac planina kojega erodiraju i odsijecaju četiri glavne rijeke južne Indije: Godavari, Mahanadi, Krishna i Kaveri. Ti se planinski lanci šire od Zapadnog Bengala na sjeveru zatim kroz Orissu i Andhra Pradesh sve do Tamil Nadua na jugu. Oni idu paralelno s Bengalskim zaljevom te nisu visoki kao Zapadni Gati, iako neki vrhovi prelaze 1000 m visine.
Istočni i Zapadni Gati se susreću kod čvora Nilgiri u Tamil Naduu. Anai Mudi u brdima Cardamom na 2.695 m visine najviši je vrh u Zapadnim Gatima, a nalazi se u Kerali. Nilgiri se smatraju dijelom Zapadnih Gata.
Pustinja Thar
Pustinja Thar (također poznata pod imenom Velika indijska pustinja), vruća pustinja koja oblikuje značajan dio zapadne Indije. Prostire se kroz četiri države u Indiji - Punjab, Haryanu, Rajasthan i Gujarat, te pokriva površinu od 208.110 km˛. Pustinja se nastavlja u Pakistanu gdje se naziva pustinja Cholistan. Većina pustinje Thar nalazi se u Rajasthanu gdje pokriva 61 posto njegove zemljopisne površine. Pustinja je većinom stjenovita, dok je njezin mali dio na krajnjem zapadu pjeskovit.
Podrijetlo pustinje Thar je nesigurno. Neki geolozi smatraju da je pustinja stara od 4.000 do 10.000 godina, dok ostali tvrde da je aridnost u ovoj regiji započela mnogo ranije. Područje karakteriziraju ekstremne temperature koje ljeti prelaze 45 °C, a zimi se spuštaju ispod točke smrzavanja. Padaline su nepredvidljive i nepravilne, te se kreću od ispod 120 mm na krajnjem zapadu do 375 mm prema istoku. Nedostatak padalina je uglavnom posljedica jedinstvenog položaja pustinje u odnosu na lanac Aravalli. Pustinja leži u području kišne sjene koju stvara grana jugozapadnog monsuna iz Bengalskog zaljeva. Paralelna narav lanca s granom iz Arapskog mora također znači da pustinja ne prima puno padalina.
Pustinja se može podijeliti u dvije regije, Veliku i Malu pustinju. Velika se pustinja proteže sjeverno od kraja regije Rann of Kutch u Gujaratu. Mala pustinja se prostire od rijeke Luni između gradova Jodhpura i Jaisalmera sve do sjevernih područja. Tla u aridnoj regiji općenito imaju pjeskovitu do pjeskovito-ilovastu teksturu. Postojanost i dubina se razlikuju prema topografskim obilježjima. Nisko položena ilovasta tla su teža i mogu imati čvrstu koru od gline, kalcijeva karbonata ili gipsa. Zbog slabe gustoće naseljenosti učinak stanovništva na okoliš je manji u usporedbi s ostatkom Indije.
Jaisalmer u Rajasthanu nalazi se u srcu pustinje Thar. Regija je aridna i prašnjava.
Istočna obala
Istočna obalna ravan je širok prostor zemlje koji leži između Istočnih Gata i Bengalskog zaljeva. Prostire se od Tamil Nadua na jugu do Zapadnog Bengala na sjeveru. Delte mnogih indijskih rijeka oblikuju velik dio tih ravni. Rijeke koje teku ovim područjem su Mahanadi, Godavari, Kaveri i Krishna. Regija jednako prima kišu od sjeveroistočnog i jugozapadnog monsuna, pa godišnji prosjek padalina iznosi između 1.000 i 3.000 mm. Širina ravni varira između 100 i 130 km.
Ravni su podijeljene u sedam regija: delta Mahanadija, južna ravan Andhre Pradesh, delte Krishne i Godavarija, obala Kanyakumari, obala Coromandel i pjeskoviti litoral.
Zapadna obala
Zapadna obalna ravan je uzak pojas zemlje uklještene između Zapadnih Gata i Arapskog mora. Pojas započinje u Gujaratu na sjeveru i prostire se kroz države Maharashtru, Gou, Karnataku i Keralu. Ravni su uske te se protežu od 50 do 100 km u širinu.
Malene rijeke i brojne bare poplavljuju regiju. Rijeke koje izviru u Zapadnim Gatima imaju brzi tok i većinom su trajne. Priroda brzih riječnih tokova rezultira u formiranju estuarija umjesto delta. Veće rijeke koje utječu u more su Tapi, Narmada, Mandovi i Zuari.
Obala se dijeli u tri regije. Sjeverna regija Maharashtra i Goa poznata je kao obala Konkan, središnja regija Karnataka poznata je kao obala Kanara, a južna obalna crta u Kerali poznata je kao obala Malabar. Vegetacija je u regiji većinom listopadna. Obala Malabar ima svoju vlastitu jedinstvenu ekoregiju poznatu kao vlažne šume obale Malabar.
Otoci
Indija ima dva veća priobalna otočna posjeda: otoci Lakshadweep te Andamanski i Nikobarski otoci. Obje otočne grupe nalaze se pod upravom Savezne vlade Indije kao Savezni teritoriji.
Otoci Lakshadweep leže u Arapskom moru 200 do 300 km podalje od obale Kerale. Sastoje se od dvanaest koraljnih atola, tri koraljna grebena i pet obala. Deset otoka je naseljeno.
Andamanski i nikobarski otočni lanac leži u Bengalskom zaljevu blizu mianmarske obale. Smješten je 950 km od Kolkate (Calcutte) i 193 km od rta Negrais u Mianmaru. Teritorij se sastoji od dvije otočne grupe, Andamanskih i Nikobarskih otoka. Andamanski otoci sastoje se od 204 otoka čija ukupna duljina iznosi 352 km. Nikobarski otoci leže južno od Andamana i sastoje se od dvadeset dva otoka ukupne površine 1.841 km˛. Najviša točka je Mount Thullier na 642 m nadmorske visine. Indira point, najjužnija indijska točka smještena na Nikobarskim otocima, leži samo 189 km od indonezijskog otoka Sumatre na jugoistoku.
Značajni otoci koji se nalaze podalje od indijske obale uključuju Diu, bivšu portugalsku eksklavu; Majuli, najveći azijski slatkovodni otok; otok Salcette, najnaseljeniji indijski otok na kojem se nalazi grad Mumbai (Bombay); Elephanta u bombajskoj luci; te barijerni otok Sriharikota u Andhri Pradeshu.
Klima
Indijska se klima nalazi pod jakim utjecajem Himalaja i pustinje Thar. Himalaje, uz planine Hindukuša, osiguravaju prepreku hladnim vjetrovima iz središnje Azije. To čini veći dio indijskog potkontinenta toplijim od većine lokacija na sličnim geografskim širinama. Pustinja Thar je odgovorna za privlačenje vlagom krcatih monsunskih vjetrova koji osiguravaju većinu indijskih padalina.
Teško je generalizirati klimu Indije. Njena ogromna veličina uvjetuje da su klimatski uvjeti u Kashmiru malo povezani s onima na krajnjem jugu. Štoviše, različita topografija zemlje uzrokuje da malene regije imaju vlastitu mikroklimu. Klima se u Indiji proteže od tropske na jugu do umjerene klime na sjeveru. Dijelovi Indije na Himalajama imaju polarnu klimu.
Meteorolozi dijele godinu u većini zemlje na četiri glavna godišnja doba: monsun, ljeto, zima i povlačenje monsuna. Dijelovi Indije koji leže u himalajskoj regiji prolaze kroz pet godišnjih doba: proljeće, ljeto, monsuni, jesen i zima. Ravnomjerno padanje snijega pojavljuje se samo na uzvišenim dijelovima.
Ljeto traje između ožujka i lipnja u većini dijelova Indije. Temperature tijekom dana prelaze 40 °C. U obalnim regijama temperatura prelazi 30 °C, a povezana je s visokim razinama humidnosti. U području pustinje Thar temperature mogu prelaziti 45 °C.
Nakon ljeta slijede kiše koje donosi jugozapadni monsun, a koje osiguravaju padaline za većinu Indije. Kišonosne oblake privlači sustav niskog tlaka koje stvara pustinja Thar. Službeni datum dolaska monsuna je 1. lipnja kada monsun prelazi obalu Kerale. Jugozapadni se monsun razdvaja u dvije grane, granu iz Bengalskog zaljeva i granu iz Arapskog mora. Grana iz Bengalskog zaljeva kreće se prema sjeveru i prelazi sjeveroistočnu Indiju u ranom lipnju. Ona dalje napreduje prema istoku i do 29. lipnja prelazi Delhi. Grana iz Arapskog mora kreće se prema sjeveru i većinu svoje kiše odlaže na privjetrinskoj strani Zapadnih Gata. Od početka srpnja većina Indije prima kišu iz monsuna.
Monsuni se od kolovoza započinju povlačiti iz sjeverne Indije, a od rujna iz Kerale. Taj kratki period nakon povlačenja poznat je kao povlačenje monsuna i karakterizira ga postojano vrijeme. Od studenog u sjevernim područjima započinje pojavljivanje zime.
Zime započinju u sjevernoj Indiji u studenome, a u južnoj Indiji u kasnom prosincu. Zime na Indijskom poluotoku karakteriziraju blagi do topli dani i prohladne noći. Dalje prema sjeveru temperatura je niža. Temperature u nekim dijelovima indijskih ravni ponekad padaju ispod ledišta. Većina se sjeverne Indije tijekom ove sezone nalazi pod maglom.
Najviša temperatura zabilježena u Indiji iznosila je 50,6 °C, a izmjerena je u Alwaru 1955. godine. Najniža je izmjerena u Kashmiru, a iznosila je 45 °C. Nedavne tvrdnje govore da je temperatura u Orissi dosegla 55 °C, ali Indijski meteorološki odsjek je izrazio skeptičnost prema metodi zabilježavanja tog podatka.
Temperaturni prosjeci u Indiji izraženi u stupnjevima celzija
Prirodna bogatstva
Indija je obiluje raznim prirodnim bogatstvima. Uz 56 posto obradive zemlje Indija ima značajne izvore ugljena (četvrte najveće rezerve na svijetu), željezne rude, mangana, tinjca, boksita, titanijeve rude, kromita, prirodnog plina, dijamanata, nafte, vapnenca, torija (najviše na svijetu duž obala Kerale).
Nafta je otkrivena blizu obala Maharashtre i Gujarata te u Assamu, ali pokriva samo 40 posto indijske potražnje. Otkrivaju se sve veće količine prirodnog plina, posebice podalje od obale Andhre Pradesh. U Andhri Pradesh se također iskopava uranij, dok je najznačajniji rudnik zlata Kolar Gold Fields u Karnatki.
Post je objavljen 13.01.2008. u 16:05 sati.