Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/tdod

Marketing

zašto?

Prije svega upozorenje za ljude koji ovo čitaju: nemojte sad ovim postom mislit da sam neka depresivna gotičarka …ovaj sam post napisala zato da bi izrazila svoje osjećaje i razmišljanja o nekim stvarima…btw ovo je prvi i zadnji takav post…tako da ga na neki način možete i zanemarit, jednostavno nisam znala o čemu da pišem, život mi je malo u zadnje vrijeme u kurcu od kak ne smijem van…nadam se da razumijete

Na neki način ne znam kako da to opišem…al od kad njega nema ništa više nije isto, možda sam si sama za to kriva…ponekad razmišljam što bi moglo bit tj. Što je moglo bit da sam postupila drugačije..iako je već prošlo malo manje od 2 mjeseca od kako smo prekinuli nije me sram reći da mi je još uvijek stalo do njega i da ga volim, i mislim da je to jedan od razloga zašto stalno mislim na njega, zašto ponekad ne mogu spavat pa čak i zašto ponekad i pustim suzu…

“…Late at night I close my eyes
And think of how things could have been
And when I look back
I remember some words you had said to me…”




«…All I can remember, all I can recall is you
Telling me there's been an, accident
Always the pretenders, always thought that love would do
Every day I miss your, innocence…»


ne znam zašto si to dopuštam…da toliko patim za njim..i već sama sebi idem na živce s tim što cijelo jebeno vrijeme razmišljam, o svemu kaj je bilo između nas,…,nekad, kad se svega sjetim nasmijem se od sreće, jer znam da sam u tim nekim trenucima bila sretna, da sam na neki čudan način bila ispunjena zadovoljstvom, i zbog toga ću ga zauvijek pamtit…,ponekad me ta siječanja natjeraju na razmišljanje, kako sam imala puno mogućnosti i kako sam mu mogla svaki dan reći što me muči…kad me siječanja dovedu do tog djela, natjeraju me da se rasplačem…upravo zato što me bilo strah reći mu, kaj sam se, ko zna čega bojala i kaj nisam znala njegovo mišljenje o svemu tome, dovelo do toga da ga i izgubim…

“…Sometimes in my head
I can still see pictures of you
And I laugh to myself
When I think of all those crazy things that we used to do…”




«…Although miles come between us
Just between you and me
I wont forget you baby
Memories slowly fade
I wont forget you baby …»


I još jednom po ne znam koji put zahvaljujem najviše Doris, Niki i Vanesi(koja me morala trpit više od ikoga…lol),naravno tnx i ostatku ekipe koji ste bili samnom…
I za kraj evo jedna slikica kaj sam slikala u dvorištu jedne tete Štefice…





Post je objavljen 12.01.2008. u 23:36 sati.