Pregled posta

First training

~†~ Spustile smo se u dvoranu, dok sam se ja cijelim putem smiješkala. Ulaskom u dvoranu, sabrala sam se. Bila je to ogromna dvorana, prekrivena strunjačama. Čim smo Ayanei i ja ušle, dečki su počeli pričati među sobom. Ušao je ravnatelj i otključao nam je svlačionice. Svi smo se obukli u kratke hlače i majice, kao na tjelesnom, samo smo bili bosi. Mene su predstavili svima prisutnima. Vidjela sam da pokraj Anoija stoji dečko sličan njemu. Izgledao je ovako:



Rub usne mi je trznuo, ali sam se uspijela sabrati. Vidjela sam da i on mene gleda sa zanimanjem. U dvoranu je banuo trener, duge crne kose, vrlo neposlušne, koliko god se češljao. Oči su mu bile sive, ali je uvijek bio nasmiješen. "Dakle, upoznali ste našu novu učenicu Akashu, koja je u vrlo očito u rodu s našom dosadnjakovićkom Ayanei," reče, a Ayanei se nasmiješi.
"Ma, Ayanei je smislila neku spiku da nam svima zagorči živote!" javi se jedan dečko s kraja vrste, bahatim glasom.
"Ti si prva žrtva," odgovorila sam, a gotovo cijela dvorana prasne u smijeh. Tip je samo preokrenuo očima i pogledao me takvim pogledom, da me skoro udarila kap.
"Ne gledaj me tako, udarit će me kap," dobacila sam mu. Svi su se već hvatali za trbuhe i valjali po podu. Nisam znala da sam toliko humoristična.
"Dobro, dobro... Akasha, stani u vrstu, trčite šest minuta. Krenite." počeli smo trčati. Svi su sprintali, ali ja sam odlučila ne pokazati koliko sam neenergična i trčala sam za njima. Šteta što me Ayanei već prije ubila. Prošlo je šest minuta i sigurno sam bila crvena kao paprika. Tiho sam dahtala. Ipak je ta dvorana bila monstrumozna. Tad me trener zamolio da vodim vježbe. S obzirom da sam već bila crvena, nije se primjetilo ono drugo crvenilo. Mislila sam si hoće li mi se rugati? Ipak, ja sam razgibavala onako kako smo se razgibavali na košarci. Bili smo gotovi. Trener je rekao da igramo košarku dva sata. Toooo! Stvar u kojoj sam bila dobra. Birali su se Onaj dečko zbog kojeg sam se trznula i Anoi. Na licima sam im vidjela velik prezir jedan prema drugome. Igrali su škare-papir-kamen. Pobijedio je Anoi i odabrao Ayanei. Ayanei je bila crvena kao paprika, a ja sam jedva suzdržavala smijeh i suze. "Aya," reče ovaj drugi i cure kraj mene ljutito stane iza njega. "Ayatei."
"Asona"
"Ayumi"
"Aika"
"Ami"
"Alice"
"Andrew"
Tako su se redali, dok Anoi nije odabrao predzadnjeg. Ostala sam samo ja. Svi su me s negodovanjem gledali. Odabrali smo koševe i maknuli strunjače. Tad smo počeli igrati. Najžešče su se borili Anoi i ovaj drugi. U početku mi nitko uopće nije ni davao loptu. Ali, Anoi je imao loptu, a tip s kojim sam ja igrala bio je na drugoj strani dvorane, jureći prema njemu. Svi su bili uokolo i predaleko. Došao je do mene i pokušao me zdriblati, ali završio je na podu, dok sam ja imala loptu i jurila prema košu. Prvo su me svi zapanjeno gledali, a onda su igrači suprotnih ekipa navalili na mene. Bez problema sam ih driblala i izbjegavala, a onda se ponovo pojavio Anoi, pokušavajući mi oduzeti loptu Brzo sam je uzela i dodala Jednom svom igraču, koji je zabio koš. Prošlo je sat vremena. Moja je ekipa vodila za dva boda. Ayanei je bila zbilja opaka igračica, ali ipak sam je preživljavala. Sat vremena prošlo. Bilo je izjednačeno. Prišli su mi Ayanei i Ayatei. "Gdje si naučila tako igrati?" pitala je Ayanei.
"Prvo sam vježbala s prijateljima, a onda sam počela igrati za školsku ekipu. Ubijaju nas treninzima," odgovorila sam.
"Stvarno super igraš. Anoi je inače naš najbolji igrač i nije mogao vjerovati da ga je zdriblala neka 'nova curica koja nema pojma ni o judu'," reče Ayatei.
"MOLIM??? TO JE REKAO??? Pa mislim...." bila sam izvan sebe od bijesa. Trenirala sam judo i bila sam među najboljima. Bijesno sam ščepala Anoija za rukav i prebacila ga preko ramena. "NEMAM POJMA NI O JUDU, JEL'DA?" viknula sam ščepavši ga za ovratnik majice. Anoi je bio šokiran. "SAMO JOŠ JEDNOM RECI NEŠTO TAKVO I JA ĆU... JA ĆU TE..." nisam mogla smislit ništa dostojno i zastala sam. Onda sam se sjetila. "SREDIT ĆU TE TAKO DA ĆEŠ BITI JADAN CIJELI ŽIVOT!!!" viknula sam i pustila da padne. Trener je bio zapanjen, kao i svi ostali u dvorani. "Akasha..."
"ŠTO JE???" vrisnula sam.
"Umm... Upravo si pretukla našeg najboljeg učenika borilačkih vještina u školi." Nisam ni čula što je rekao. Nisam ni htijela. Jednostavno sam bijesna sjela na klupu i gledala u smjeru Anoija. Ayanei i Ayatei su sjedili kraj mene. "Kako ti je uspjelo?" pitao je Ayatei.
"To se događa kad sam bijesna," odgovorila sam. "Jako, jako bijesna."
"Nećeš me ubiti ako te ja razbjesnim?" pitao je.
"Ne, ali ću ti slomiti sve kosti," odgovorila sam. Trener je neko vrijeme gledao mene i Anoija, a onda je rekao da ćemo trening započeti borbom. Naravno, Anoi i ja smo bili prvi. Dobit ću takve batine... Poslagali smo strunjače i trener je dao znak. Anoi je navalio, a ja sam se branila onako kako me naučila Ichigo. Zatim sam krenula u napad, onako kako me učila Kacha. Ipak, nisam bila dovoljno dobra. Svaki moj udarac je obranio. A to je bio tek početak... ~†~



Post je objavljen 12.01.2008. u 22:10 sati.