Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/hrvatica15

Marketing

MISLIM DA JE BILO DOSTA RAZOCARANJA U LJUBAVI...U OVIH NEKOLIKO GODINA,MJESECI,DANA,MINUTA....

cryhm...svijesna sam da je ovo jos jedan deprimirajuci post,ali ja si tu ne mogu pomoc...danas se dogodilo nesto uzasno i strasno...za sta sam se ja nadala da se uopce nece dogoditi...nakon ovog danas sumnjam da ce se ikad vise ista dogoditi izmedu nas...na neki nacin razocarala sam samu sebe...i zao mi je...vidim i osjetim promjenu na sebi...ali to je samo zbog ljubavi...zato jer se bojim da cu ga izgubiti,ali bojim se da vec jesam...ugl...nakon ove svade...shvatila sam kako se ponasam da to na neki nacin nisam bila ja...i da mozda od sada budemo samo prijatelji i nista vise...hm...tuzno,zar ne???a toliko ocekivanja od nase veze...sve je krenulo krivo,nikako to nisam zeljela...placem se a plac mi ne pomaze...neznam zasto...ali...ja se uopce ne mogu izraziti...zapravo nisam sigurna niti sto zelim vise uopce...do sada jedini cilj mi je bio ON...mislila sam na njega,ali jedna noc...samo jedna noc i nekoliko minuta u njoj,sve pokvare a u to sam se uvjerila tek sada...tek sada kada ga ja vjerojatno gubim... crycrycrycry...nikada necu shvatit zasto bas ja...zasto bas mene...nazalost uvijek se razocaram...koliko ga volim i zelim biti s njim,toliko bih zeljela da budemo prijatelji...samo zato jer mi je dosta naseg prepucavanja,svadanja,zivacanjena...itd...ovo se ajmo rec pretvorilo sapunicu...kojoj nikako da dode kraj...i ako ce doc vjerojatno ce kraj biti tuzan a ne sretan...iako bih ja voljela da se to probjeni...zeljela bih vratiti vrijeme unazad...da ne napravim ono sto jesam...jer nikada to ponovila ne bih...mozda bi dva puta razmislila sta radim...nazalost...cure uvijek ispastaju...uvijek smo mi krive za sve...prekid,prevaru...ma za sve...al ok s vremenom se naviknes...samo nazalost ja ne mogu...ne zelim da me se krivi za sve...ja sam shvatila da sam ja stvarno zaljubljena u njega tek kada sam osjetila trzaje u rukama dok razgovaramo,pa leptirici u trbuhu,pa onaj ldi osjecaj kad mu kazem da ga volim(barem kod mene kad to stvarno mislim)...iako s njim nije bilo pno zajednickih trenutaka ali osjetila sam nesto posebno uz njega...jednu vrstu srce koju ne mogu naci sa nikim ....jednostavno...volim ga...i samo njega...mozda je to sada...mozda tako samo mislim sada...mozda se to promjeni...ali poznavajuci sebe vrlo tesko...kao sto je on reko nije moguce zaboraviti osobu u jedno danu niti minuti...ja sam toga svijesna....i znam da ga nisam zaboravila za novu niti sada niti jucer niti sutra...ja njega volim...bit ce tesko ako je tome stvarno kraj...ali jbg...s vremeno cu se valjda i stime pomiriti da cemo ostati samo prijatelji...tuzno je to da svoje pogreske vidis tek nakon sto ih ucinis,a kasnije se kajes...ovo je prvi i posljednji put da to govorim...jer tako ldo zaljubljuje se samo jednom...a ja mislim da je to kod mene samo ovaj put...da se to nece ponoviti tako skoro...tuzantuzantuzan...ovo je bio jedan brzinski post...malo sam se trebala ispuhati...i tako...pozdrava svima...vasa....

Post je objavljen 12.01.2008. u 21:30 sati.