Marketing
Sinoć me dotakne misao o tom...koliko mi je vremena još preostalo u ovom hodu...
Razmišljam...koliko je drugačije ovo vrijeme...otkada u središte mojih dana stavih Tebe...moj Isuse...
Želim preostalo vrijeme učiniti životnijim...ispuniti ga dobrotom...trenucima...koji ispunjavaju...i hrane moju dušu....
Izbacujem iz tog preostalog vremena sve negativne misli....prazne razgovore.... moju osjetljivost ....povrijeđenost... jer za to više nemam vremena...ma koliko još živjela...
Ono što unosim....silno me raduje i ispunjava...Tebe unosim Isuse...u sve pore svog života...
Jedno od njih je prijateljevanje ...na jedan drugačiji način...dosad...Hod malenim koracima...usklađen koracima....koje samo ćutim...i koji su vjetar u leđa...koji me nose.i daju mi polet...
Unatoč umoru...unatoć već pomalo otežalom hodu...unatoč svim mojim slabostima...i svemu što me opterećuje...svakodnevno se u meni rađa svjetlost...i hrlim prema onom što prepoznajem dobrim i lijepim.....i samo time želim ispuniti sav preostali prostor...
Začuđena ...gledam ...kako se ipak poslažu ...vođeni mojim htijenjima i mislima ti prostori...i kako je sva odgovornost za svaki trenutak mog života samo u mojoj odluci...u mom odabiru.....
Prianjam uz taj odabir......prianjam samo uz dobrotu...kojom me darivaš Gospodine....i zahvaljujem Ti...što ispunjaš moje dane...nekim novim daškom....Tvoje prisutnosti....u svim doticajima u kojima osjećam kako me kroz njih pohađaš....i pokazuješ smjer...
Post je objavljen 12.01.2008. u 20:06 sati.