Marketing
Tvrde priče za početak godine
Zoran Pilić: »Doggiestyle«, zbirka priča, Konzor, Zagreb, 2007.
Kako nam se recentna domaća književnost u posljednje vrijeme prilično raznježila i smekšala, pojava Zorana Pilića na hrvatskoj pripovjedačkoj sceni solidno je i dobrodošlo osvježenje. Niska prilično grubih, tvrdih, naturalističkih priča prostire se između korica zbirke Doggiestyle, donoseći sumorne zgode iz mogućih života naših susjeda, sugrađana, sunarodnjaka, za koje, glumeći da smo uljuđeni, ne vjerujemo da su moguće dok ih ne vidimo u crnim kronikama.
Protkane crnim humorom, groteskom, ali vrlo često i mračnom atmosferom bez ikakvih natruha vedrine i humora, Pilićeve priče smještene su djelomice u polusvijet, a drugim dijelom u maglene sfere svakodnevice odnosa muškarca i žene, u one trenutke u kojima se donose odluke zbog kojih će njihovi akteri požaliti, jednako zato što ih nisu ili jesu donijeli. Činjenje vodi likove ovih priča u životne pogreške, nečinjenje ih vodi istim pravcem, ili ih u najboljem slučaju ostavlja u vrtlozima frustracija, besperspektivnosti i promašenosti. Nisu nam simpatični, najčešće, ti uglavnom urbani likovi, s konfuzijom i u glavi i u genima, mnogo ćemo lakše i češće suosjećati s njihovim žrtvama. Sažaliti se nad tim grubijanima i primitivcima možemo možda tek kada za svoje ophođenje sa svijetom i ljudima plate previsoku cijenu.
Iako mu je ovo književni prvijenac, Zoran Pilić je već nekoliko godina aktivno nazočan na domaćoj književnoj i blogerskoj sceni, lijepo je prolazio na književnim natječajima i priče objavljivao u nekoliko zajedničkih zbirki odnosno zbornika, jedan je od inicijatora natječaja blogerskog portala Bestseler.net i rezultirajuće mu predivne zbirke Da sam Šejn, a pod blogerskim imenom Jesus Quintana odavno se afirmirao kao jedan od najcjenjenijih i književno najpotentnijih blogera. Takva »novija prošlost« rezultira i neujednačenošću materijala u njegovoj zbirci Doggiestyle, ili je zbirka možda namjerno složena da prema kraju priče postaju malo ležernije, čak i veselije.
Motivi i situacije u koje Pilić nemilice gura svoje junake inovativni su, pogotovo u spajanju nespojivog. Primjerice, primitivac koji maltretira djevojku da mu detaljno opiše preljub, obeznanit će se ne toliko samim činom, koliko iznuđenim priznanjem da njegov suparnik »ima većega«, u priči Pitanje za milijun kuna. Depresivac koji se u priči Slučaj Zidane ispovijeda psihoterapeutu uspijeva i njega zastrašiti svojim izokretanjem pojmova i miješanjem raznih razina stvarnosti, od filma do nogometa.
Priča Mali ljudski užasi vrlo vješto gradi sliku izokrenute stvarnosti pod utjecajem opijata s groteskno tragičnim ishodom. Ikonama iz popularne kulture podcrtavaju se pervertitske sklonosti u ljubavnim vezama u nekoliko priča, a razotkrivanje seksualnih sklonosti neke likove vodi u samorazočaravajuće spoznaje o vlastitom konzervativizmu. Ratni zločinci, silovatelji, pedofili u pojedinim epizodama i od nemoćnih svjedoka ili očevidaca svojih djela stvaraju nasmrt prestrašene žrtve. U priči Imaš 24 sata da vratiš filodendron, kurvo pratimo tragikomičnu transformaciju osobe koja je bila stup društva u patološki netrpeljivog susjeda. Sitnim kriminalcima posao života pretvara se u noćnu moru, malo krupniji kriminalac kamenih gena na svoj poseban način odaje počast »uhvaćenom Antiši«.
Mnoge će situacije nalik na svakodnevne male pothvate običnih malih ljudi, Pilić u svojim pričama izokrenuti tako da akterima donesu neugodna iznenađenja, gubitke imovine i života; kadgod neka priča počne naizgled idilično, možemo se kladiti da će krenuti sasvim drukčije od očekivanog, iako se nađe i poneka romantična epizoda.
Kao deklariranom filmofilu, motivi iz filmova Piliću se neminovno uvlače i u priče, međutim čuveni filmski likovi tu su opet da proznim likovima najčešće zagorčaju život, a likovi nekoliko priča su, naravno, pisci, pa se tu nameće gotovo logična i neizbježna tema frustracije zbog zapelog nadahnuća.
Objavljena na samom kraju prošle godine, zbirka Doggiestyle vrlo je dobro pogodila vrijeme izlaska u svijet: ako je došla nekom u ruke kao blagdanski poklon, treba ju čitati nakon otrežnjenja, jer će čitatelju pokazati da se od svega crnog što sebi može zamisliti, nekom drugom može dogoditi još crnje.
(objavljeno u Glasu Istre, 12. siječnja 2008.)
Post je objavljen 12.01.2008. u 17:25 sati.