...da, volim te, ali zar je toliko važno?...bilo je jednom, možda onda kad ni nije bilo ovoliko snažno...ali sad, ne...nakon svega, nakon svih, nakon toliko vremena...nije važno...i onda me opet pitaš... i ja ti opet kažem...da, volim te... pa što?...nisam ja jedina koja voli...zamisli ovaj svijet kada bi svatko tko voli stao...kada bi svatko tko voli mislio samo na to...zamisli ovaj svijet kada bi svatko tko voli prestao živjeti...koliko bi nas ostalo...kažem nas, jer ti ne voliš...no dobro, nije ni to više važno...i stvarno nemaš pravo da mi držiš prodike...znam da griješim, možda i svjesno...ali dosta mi je toga da budem savršena i prema svima poštena...dosta mi je toga da u svojim postupcima ne mogu pronaći grešku, a ipak patim...dosta mi je toga da me drugi gaze...i sad sam baš kao i svi, sebična...tražim malo sreće za sebe...malo zabave...i to što sam s njim te se ne tiče...i to što mu lažem nije zbog tebe...znam, jednom uskoro ću postati ona stara...jer ovo nisam ja....i opet ću živjeti za druge...i umirati za tebe...ali to ti nećeš vidjeti, niti ćeš moje jecaje čuti...i vjeruj mi, ni on mene ne voli, pa ga neće boljeti...znam da sam mu jedna u nizu i da me vara...ali nije me briga...kad pogledaš, nisam ni ja njemu baš najvjernija...ali zabavno mi je...barem prije nego zaspim ne plačem zbog tebe...barem mi stižu one sladunjave poruke...i znam da izgaraš od ljubomore...i znam da mi se javljaš samo da bi ja pomislila na tebe(hm, kao da ovako ne mislim)...i sada znam da za nas osim kraja ništa ne može započeti, a kraj je već odavno tu...i ne nadam se više ničemu...i ne očekujem od tebe ništa...i zato me ne možeš više povrijediti...ipak, uživam u tvojoj ljubomori kad me vidiš s njim...uživam kad vidim da bjesniš, a ništa mi ne možeš...to mi je još ostalo
...i da, volim te, ali to stvarno nema veze
Post je objavljen 12.01.2008. u 17:10 sati.