Marketing
Odvajanje...
Ovako mi se čini moj život. Prvo sam dobila talente za scenu. Pa sam već u vrtiću počala štrčati među ostalom djecom i bila sam "ona" koja recitira, koja pleše. Pa sam štrćeći sa baletnog nastupa uletila u predstavu za odrasle...pa odatle počela voditi festivalske programe na trgovima i ulicama, pa odrađivala praksu u srednjoj školi na radio valovima i postala "poznata". Onda sam se jednom trenu sasvim izgubila i zatražila pomoć od Boga. Naravno da sam je dobila, svaka iskrena molitva bude nagrađena. I potpuno sam se od svih povukla. Bavila sam se samo onim što je dovoljno za dobar život, mužem, djecom, kućom, sobom, Bogom. I dalje sam bila "poznata", ali manje "popularna". Manje mi se ljudi javljalo, osmjesi su bili uži, a ja ne bitnija. Svi koji "drže" do sebe nisu se baš puno oko mene trudili. I nije mi bilo važno, najvažnije mi je bilo ozdraviti i potpuno se zalječiti. A ništa ne liječi kao ljubav. Ljubav upravo onih koji zaslužuju da ih voliš. Držali su me nježno i čvrsto i s vremenom lagano popuštali stisak. I kad su vidjeli da sam spremna, lagano su me pustili.
I sad se nalazim pred novim problemom. Kako sve uskladiti. A imam želju. Da sve bude na svom mjestu. Postoji mnogo toga sa čim se trenutno borim. Na primjer proba u kazalištu u vrijeme nedjeljne Mise...rad nedjeljom, a ja ne bih htjela taj dan raditi. Kome reći neću i ne mogu kad se baš tako posloži. Svi oni koji me vole u ovoj fazi morat će malo više uskakati...i svi oni koje ja volim moraju znati da ću im jako zahvaliti...Nije to baš lako kao što se čini. Iza riječi radim, ponekad stoji - nešto moraš žrtvovati.
Još ne vidim rezultate toga rada, istina one materijalne, ali u duši sam zadovoljna i puna...Ne odvajam se ja u mislima od nikog, i dalje su moje msili i moji osjećaji rezervirani za one koje volim, muža, djecu, bake, Boga...samo im sada ne stižem u svakom trenutku to pokazati.
Još jedan smješni rezultat mog izlaska među ljude je način na koji mi se neki ljudi opet počinju javljati...pa to je stvarno smješno, nakon svih onih godina ponovo promatrati one kojima sam draga jer sam "poznata" i koji sada osmjehe šire malo šire.
Hvala Nebesima da ih sad mogu prepoznati!
U P D A T E:
Gostujemo u Biogradu, 15.01.2008.
Kazališna udruga Talija u suranji sa Šibenskim kazalištem
Redatelj: Mate Gulin Scenograf: Branko Lovrić Caparin
Igraju:
Marko, umirovljeni pekar - Mate Gulin
Jela, njegova starija kći - Sanja
Stipe, njezin muž, pekar - Radovan Periša
Ana, njihova kći - Julia Martinović
Katarina, Markova mlađa kći - Nera Lovro
Pave, Markov prijatelj - Anđelko Babačić
Monika, ravn. staračkog doma - Erika Knez
Glas Markove pokojne žene (iz off-a) - Jasminka Antić
Rasvjeta i ton: Živko Gulin
Post je objavljen 12.01.2008. u 15:29 sati.