Marketing
Moji snovi ( part two )
Kako i naslov govori, ovaj post je nastavak na prethodni...
Svojim snovima potvrdila sam da se oni odvijaju preko naše psihe...barem u mojem slučaju...tako recimo ovaj san, koji ću vam opisati, sam sanjala na temelju mog razmišljanja tog dana kako bi bilo da upoznam Alonsa, što bih mu rekla kada bi ga vidjela, koja bi bila moja reakcija...znate o čemu govorim, vjerujem da ste i vi o tome razmišljali...dakle...idemo...
2. san / naziv : Hello, I'm Fernando...Hello, ja sam....izvan sebe....lol
Stojim pored svoje mame na nekom nepoznatom mjestu, meni nepoznatom u snu, izgledalo je kao neki park ili nešto slično, ne sjećam se sada s kojim razlogom smo nas dvije stajale tamo, znate, ne možete uvijek sve u snu shvatiti, pogotovo ja jer mi se uvijek stvari pomiješaju...
I tako mi stojimo i gledamo oko sebe...odjednom se stvori Fernando ispred nas 
Prvo dođe do mene, pruži mi ruku i kaže : " Hello, I'm Fernando. " Sad neću vam ništa sa sigurnošću tvditi, nisam sigurna koji je točan redoslijed riječi, ali uglavnom u tom smislu...
Naravno, ja sa velikim smješkom od uha do uha 
pružim mu ruku i kažem: " Mirna, nice to meet you! " Zatim se rukuje s mojom mamom dok mu ja govorim : " Fernando, this is my mum..." Oni se pozdrave : " Hello "
I sad....joj kako je ovo divno bilo, ne mogu vam opisati, znate, teško je to te osjećaje pretopiti u riječi...
Okrene se prema meni i kaže: " I'm taking you somewhere, but I won't tell you where..." i uzme me za ruku....
I kaj bi si vi ljudi prvo pomislili kamo vas vodi? Mislim si ja 100 % idemo na stazu...osjećala sam da je tako...
Dugo smo hodali, nikako da stignemo do tog mjesta, hodali smo sad meni poznatim ulicama i cestama...
Našeg dijaloga se točno ne sjećam, znam da smo pričali uglavnom na engleskom, a nešto i na španjolskom, onoliko koliko ja znam španjolskog... Razgovarali smo kako sam ja počela gledati formulu 1, koliko mi ona znači, koliko mi znači ovaj susret s njim...I on je meni nešto pričao, ali ne mogu vam sad tu pisati neistinite riječi, stvarno se ne sjećam. Ono što je najbitnije, toliko smo se smijali, onako iskrenim smijehom, i on i ja, ljudi moji, ja vam to ne mogu reći, znate kad gledate njegove slike pa vidite onaj iskreni, predivan osmjeh, to sam ja osjetila u snu. To je nešto nevjerojatno koliko toga možemo doživjeti dok spavamo, koliko možemo osjetiti to. Smijao se gotovo svaku minutu, ali ne ono cerekao, znate na što mislim, onaj predivan osmjeh, osmjeh iz bajke..........
I u jednom trenutku kad smo se i on i ja počeli smijati u isto vrijeme, gledali ravno u oči i smijali se, gotovo plakali od sreće...ne znam radi čega...ja se..................da probudim se..........prvih par sekundi, osjećaj je divan, ne može biti bolji, ali nakon toga došlo mi je da vrištim jer sam shvatila ono skroz da je to bio samo jedan predivni san.....samo san.....za kojeg ću se nadati da će jednog dana postati stvarnost......
Sigurno se pitate ili mislite a k vragu ništa od staze niti saznanja kamo me trebao odvesti.....ne kontroliram ja snove....hehe
Kizza swima 
Post je objavljen 12.01.2008. u 15:01 sati.