Pregled posta

kad se nađemo na samom dnu, nema nam druge nego gledati gore

ey ljudi!! uf dugo me nije bilo...
oped sam zaboravila lozinku , heh kaj ćeš kad sam tak glupa...
nego, imam jednu knjigu i onak mi je tekst jako dobar pa vam budem napisala. inaće knjigu je napisal neki Bradley Trevor Greive, a knjiga se zove sutra, pa ewo za sve koji su izgubili nadu :

"Nakon duga i ozbiljna razmišljanja, došao sam do prilično zanimljiva zaključka.
Iako se globalno pučanstvo broji milijardama, s tisućema različitih religija, jezika, filozofija i kutrura, u suštini postoje samo dvije vrste ljudi.
Jedni, uvjereni da svijet neumitno srlja u propast,
i drugi koji vjeruju da najbolje te dolazi.
dakle, ne treba nema genijalac ukazati da živimo u opasnom i neizvjesnom razdoblju. Pa dovoljno je uključiti TV, prelistati novine, ili samo pogledati kroz prozor. A prizor ne pruža bogznašto. Najbolji prijatelji i nekadašnji saveznici odjednom se uništavaju uzajamnom konkurencijom, a čvrsti ekonomski sustavi svakodnevno se obrušavaju na koljena. I ti i ja znamo da dobre stalno neko napada, sad već i usred bijela dana, ali se zli uvijek uspiju izvući. Kamo god se okreneš, nađu se psihotični egomanijaci koji ti potajice pokušavaju pokvariti veselje, izluđuju te i općenito ti zagorćajaju život. Ponajprije, to su ljudi s daleko previše samopouzdanja, krafne s previše šećera u prahu, nepodnošljivost duge dionice plesnog stepanja usred omiljenih starih mjuzikla, i dramastične posljedice opako ljutog chili chon carne koje postaju devet puta gore jer se vrata javnih zagoda više nemogu pošteno zatvoriti!
Dakako, žgaravica je sitnica u usporedbi s dušoboljom. Iako nam često govore da ne treba žaliti za izgubljenim, istina je da mnogi od nas veći dio života provedu psihički i emocionalno izdvojeni, s osijećajem potpune osame. Ako se na kraju ipak priljubiš uz nekoga tko se doima savršenim za te, otkriješ da hrče toliko glasno da tvoje snove treba titlovati, naprosto ne možeš pobijediti! Slušaš li profesionalne proricatelje, reći će ti da je to jedva pola tužne istine. Kažu da su ovo naši najcrniji dani, a budućnost ne može biti turobnija. Opetovano nas uvjeravaju da zlo čuči posvuda - na ulicama, u krošnjama, medijima, u zraku, sabornicama, čak i u tvojoj ladici s čarapama - čekajući nestrpljivo da napadne kad to najmanje očekujemo. "to je propast svijeta", uzvikuju. " Svemu je kraj!"
e, pa mene nešto silno zbunjuje u tome. Ako ti ljudi kamena lica zbilja vjeruju u zastašujuće stvari koje pričaju, zašto su odabrali živjeti i dalje? Dobro, priznajem da smrt gušenjem nije ni izdaleka jednostavna kakvom se čini. Srećom zahvaljujući modernoj tehnologiji, izvačenja iz nevolja nikad nije bilo pogodnije ili dostupnije. Naravno, ako ti se život čini toliko neugodnim i besmislenim, svakako otiđi okulisti, a potom pogledaj malo bolje oko sebe. Opazit ćeš da ljepota i nata uvijek postoje, čak i u nemogućim okolnostina. Uvijek je netko spreman pružiti ruku u pomić onima koji je traže. Uvijek postoji netko na koga se možeš osloniti. Makar ti baš sad to nije na pameti, mudrost koju si izvukao iz životnih radosti i nevolja uvijek možeš podijeliti s drugima. Istina jest da je život ponekad tako vraški težak da ti se zgrči mozak pri samoj pomisli što sve trebaš poduzeti da izdržiš još 24 sata. Postoje ljudi koji se razmeću da ih baš ništa ne može iznenaditi niti zabrinuti jer točno znaju što u tom trenutku valja učiniti, ali kada se uvečer zateknu sami s ugašenim svijetlima, možda su uplašeniji od svih ostalih. Daleko razumniji pristup jest da naprosto nabaciš svoj najljepši osmijeh, i priznaš da nisi središte svijeta. Stoga će uvijek biti stvari koje ne znaš i koje ne možeš nadzirati. Kad znaš da imaš loš dan i ništa ti ne ide od ruke, što se nesumnjivo događa s vremena na vrijeme, mnogo je korisnije i zdravije sjesti i uživati u apsurdnosti trenutka. Zdrav razum ti kazuje da valja uživati u činjenici da živiš na planetu koji ima najmanje šest stotina različitih okusa stadoleda. Možda ti ovo ima smisla, a možda i ne. Možeš reći: "Super! a koko objašnjavaš sve grozne stvari koje ne želim u svijetu koje me okružuju?" Pitanje je opravdano, a moj odgovor je, nemoj se ljutiti, protupitanje: "Znaš li ti uistinu što želiš?" Naime, htijeli mi to priznati il ne, na svijetu oko nas utječe ono što istinski želimo i volimo. Primjerice, često kažemo da bismo samo željeli biti sretni, a pritom zapravo mislimo na novac, kažemo da želimo duhovno prosvijetljenje, dok zapravo tražimo jednostavno riješenje, govorimo da želimo ljubav, nježnost i društvo, ali zapravo želimo divlji i strastveni sex. Cvilimo da želimo biti prihvačeni takvima kakvi jesmo, a u suštini žudimo da smo malo prilačniji i da imamo vitkija, čvršća bedra. Sila teža će te uviejk spustiti na zemlju, čokoladice bilo koje marke idu ravno u trbuh, a i šire, a guranje prsta u vrući toster radi provjere bilo je i bit će nešto što ćeš požaliti. Promisli vrlo jasno o tome do čega ti je najviše stalo. Što ustvari želiš učiniti s ograničenim vremenom koje ti stoji na raspolaganju? što će biti tvoja osobna ostavština? Nemoj tratiti vrijeme sanjareći o budućnosti, jer ključ sutrašnjice jest danas. Budi sam svoj navijač, učini nešto što nikad nisi pomišljao da možeš - živi trenutak. Slijedi stoga svoj vlastiti put, kamo god te vodi, korak po korak. Prihvati nepredvidljivo i kreni otkrivati stvari koje te nadahnjuju. Utmi munutu odmora i uživaj u razgledavanju. Činjenica je da će se jednog dana, umjesto buđenja za doručak, zateći vučen kroz dugađak, mračan tunel prema jarkom i krasnom svijetu koje označava kraj tvome putovanju. Zato nemoj uzalud trošiti sadašnjost brinući o budućnosti. Doći će na vrijeme. Predlažem da digneš glavu, obučeš udobne cipele i slijediš svoje srce na kraj svijeta. Vjerovao ili ne, očekuje te još jedan izvanredan poklon...

....Sutra....

Post je objavljen 12.01.2008. u 13:12 sati.