Marketing
Zbunjena...
-ne znam što me navodi na ovaj post.
Zapravo znam tolike misli,ne prospavana noć,misli,misli i misli...ne znam što se događa sa mnom,s ostatkom svijeta!
Gdje li su moji prijatelji,gdje je moj dečko koji je govorio da me voli,gdje je moja obitelj???Svi su oni zapravo tu ali nisu pored mene,niko od njih ne dodiruje moje srce.Znam da je moja obitelj uz mene to znam,ali meni nešto nedostaje,jednostavno osjećam da nema onog djelića koji me ćinio sretnom i nasmijanom.
Tako sam mlada,a tolike misli,jednostavno želim da sve to nestane,želim biti ona mala curica u svom svijetu,svijetu gdje nema zlih ljudi,gdje je samo smijeh,želim opet imati 5 godina i lutati za leptirima,igrajući se sa svojim psom,prateći mrave.....Zbunjena sam!!!!
To je dio odrastanja a ja ne želim odrasti,ne želim patiti zbog ljubavi,zbog prijatelja koji me razoćaraju.A sve sam to već doživjela više puta.
Kamo vodi ovaj svijet,zašto mlade osobe moraju patiti,dali smo to mi sami krivi ili jednostavno živimo u takom okruženju dali je to čitav svijet pokvaren.
Zašto sve to,zašto toliko padova i toliko bolnih uspona.....valjda je to naša sudbina ali ja vjerujem da smo mi sami tkalci svoje sudbine,i ja bez obzira na sve vjerujem u pravu ljubav koja će se dogoditi samo jednom i trajati zauvijek,vjerujem u prava prijateljstva koja su vječna,vjerujem u budućnost,u bolje sutra,vjerujem u Boga.
Vjera me drži,vjera mi je oslonac i potpora.Kad sam povrijeđena i slomljena ne dopuštam drugima da to vide,da se nekom otvorim,pravim se jakom i kao da se nije ništa ni dogodilo ali zapravo unutra se lomim na komadiće.Možda je tako bolje ili gore neću to otkriti.Ja sam jednostavno takva lavica u horoskopu,preponosna.Ja sam zapravo veliki optimist i to mi pomaže da se nosim sa svim potzeškoćama,al nekad jednostavno moram planuti i vjerujte tada bolje da niste pored mene.
Teško opraštam, ali ako oprostim, teško zaboravljam uvredu.Baš sam ponekad prokleto glupa što imam toliko povjerenja u neke ljude koji ga ne zaslužiju.Ali takva sam i to se nemože da mijenja u jednoj noći.Možda jednom shvatim da ne trebav vjerovati svima,jer kad tad me te osobe razoćaraju.
-iako su me i prijatelji već razoćarali,vjerujem da ima pravih prijatelja i da ih ja ima uzase.Oni su mi potpora,i volim ih stvarno volim.Oni znaju koji su,i bit ću tu za njih UVIJEK!!!!
-ja sam još samo mali pupoljak u razvoju.Koji će se jednom nadam se razviti u pravu ružu,u pravu i odgovornu osobu koja će znati prepoznati i cijeniti svijet oko sebe!!!!
-a sad mi je samo potreban snađan zagrljaj i bit će dobro,vraćam se u djetinjstvo!!!!
Post je objavljen 12.01.2008. u 11:57 sati.