Bojno djelovanje izvidničkog odreda – jezero Rego-Jarvi 1944.
Sjeverozapadno od Uhte (Karelijska bojišnica), u dodijeljenoj zoni, tijekom 1944. branila se sovjetska 54. pješačka divizija. Desno krilo divizije bilo je opasno otkriveno, a lijevo krilo naslanjalo se na jezero Srednje Kujto. U prvim danima mjeseca siječnja 1944. prednji motritelji izvještavali su o stalnim preslaganjima finskih vojnika, a radio-prislušni uređaji armije otkrili su iznenadni rad nekoliko novih RU. Poradi svega ovoga zapovjednik armije tražio je od zapovjednika divizije da pošalje izvidnički odred kako bi se svi ovi podaci potvrdili. Na crti dodira protivnik je više od dvije godine izvodio inženjerijske radove iz domene utvrđivanja, pa je cijela crta bojišnice naprosto vrvjela objektima utvrde i raznim zaprijekama. U ovakvoj situaciji bilo je gotovo nemoguće zarobiti protivničke vojnike, ali sjeverno od zone obrane 54. pješačke divizije protivnik je ponekad slao ophodnje u nadzor i izvid crte bojišnice, pa je tu bilo moguće doći do 'živog jezika'. Tako je odlučeno da se u područje Rego-Jarvi (32 km sjeverno od Uhte – po Athumanunhu) uputi ojačani izvidnički odred. Za izvršenje ove zadaće ustrojen je izvidnički odred slijedećeg sastava: skijaška bojna (dvije skijaške pješačke satnije i jedan skijaški izvidnički vod), izvidnička satnija iz divizije, satnija strojničara (automatičara), jedan pješački i jedan konjanički izvidnički vod, vod lakih minobacača 50 mm iz 81. pješačke pukovnije i sanitetska desetina (2 liječnika, 3 medicinska tehničara i 4 ranarnika). Zapovjednik je bio zapovjednik 81. pješačke pukovnije bojnik P. M. Bogatirev. Ukupno je to bilo 375 vojnika naoružanih s 244 kratkih strojnica, 33 brzometne puške, 21 puškostrojnica, 2 MB 50 mm, te opremljenih s 1,5 bojnog kompleta streljiva za svako oružje, po dvije ručne bombe za svakog vojnika, bijelim prikrivnim odorama, dva kompleta (majica dugi rukav, duge gaće, debele čarape dokoljenice) zimskog rublja, 9 CSO. Odredu je dodijeljeno i 11 čamaca-sanjki za tegljenje opreme po snijegu, 60 termofora i 4 zaprege koje su vukli jeleni. Svim vojnicima podijeljen je po jedan prvi zavoj za zaustavljanje krvarenja. Zadaća odreda bila je da 12. siječnja prijeđe preko zaleđenog jezera Rego-Jarvi i na području Mikinemija postavi zasjedu uz cestu s namjerom hvatanja protivničkih vojnika iz neke opskrbne ili bilo koje druge kolone protivnika koja bi se kretala tom cestom. U slučaju da zasjeda uz cestu ne urodi plodom, jedna satnija trebala je napasti protivnika i uvući ga u zasjedu glavnine odreda u području kote 264. veza sa zapovjednikom divizije održavala se preko RU prema posebnoj kodnoj tablici signala i kodiranog razgovornika. Područje djelovanja izvidničkog odreda bilo je prekriveno šumama i niskim šipražjem, a debljina snijega bila je oko 70 cm, a to sve je povoljno išlo na ruku izvidničkom odredu. Naime, kretanje bez skija van cesta, pješacima je bilo gotovo nemoguće. Nadnevka 10. siječnja nakon temeljitih priprava izvidnički odred krenuo je u područje izvršenja zadaće. Hodna ruta vodila je kroz šume paralelno s crtom bojišnice, a u hodnoj koloni vojnici su se kretali u koloni po dva. Na čelu hodne kolone kretala se satnija automatičara koja je na oko 150 m ispred sebe izbacila skupine za osiguranje od po dva vojnika na skijama. Na oko 600 m iza satnije automatičara kretala se glavnina odreda, a na oko 50 m iza glavnine kretala se zaštitnica snage jednog skijaškog voda. Nakon 50 minuta hodnje odred je odmarao 10 minuta. Prvog dana hodnje odred je prešao 22 km, a padom mraka odred je organizirao kružnu obranu i šumi u priručnim bivcima pripremio se za noćenje. Do kote 264. ostalo im je još oko 16 km. Drugog jutra puhala je strašna snježna mećava, pa je odred prešao svega 10 km do pada mraka kada je opet sve pripremljeno za noćni počinak. Ujutro 12. siječnja oko 1200 odred je stigao u područje kote 264. Nakon uređenja položaja 1. skijaška satnija pod zapovjedništvom natporučnika Govorina krenula je da postavi zasjedu u području južne obale jezera Rego-Jarvi. Drugog jutra i 2. skijaška satnija krenula je u područje Korkinemija s istom zadaćom. Zapovjednik odreda s izvidničkom satnijom krenuo je u izvid područja Mikinemija. Kako mu je 2. skijaška satnija javila da u njezinom području nema protivnika, a 1. skijaška satnija da je otkrila nekoliko protivničkih otpornih točaka koje su zaštićene krošnjama porušenih stabala, zapovjednik odreda odlučio je da 1. skijaška satnija padom mraka postavi zasjedu u pozadini protivničkih otpornih točaka. No, opet je počela snježna mećava, pa je odred morao odustati od svog nauma i povući se kako bi se zapalile male vatre, a vojnici ugrijali. Odredu su se sada priključile obije skijaške satnije. Ujutro 15. siječnja cijeli je odred krenuo u područje jezera Kando-Lambi. Vod automatičara pod zapovjedništvom poručnika Tiška dobio je zadaću da uz cestu postavi zasjedu. No, tijekom cijelog dana protivnički vojnici nisu se pojavljivali. U ponoć 15. na 16. siječanj vod automatičara u zasjedi je zamijenio skijaški izvidnički vod. Ujutro 16. siječnja skijaški izvidnički vod u zasjedi zamijenio je jedan izvidnički vod iz izvidničke satnije pod zapovjedništvom poručnika Kondratjeva. Oko 0800 16. siječnja 1. skijaška satnija uputila se u izvid. Tijekom povratka 1. skijaške satnije sa izvida natporučnik Govorin samoinicijativno je ostavio 1. skijaški vod, pod zapovjedništvom poručnika Smirnova, kao pojačanje izvidničkom vodu pod zapovjedništvom poručnika Kondratjeva, koji se već nalazio u zasjedi. Nadnevka 16. siječnja u 1100 vod poručnika Smirnova uočio je skupinu od 30-tak finskih vojnika koji su se na skijama kretali cestom. Sovjetski vojnici u zasjedi pustili su finske vojnike sasvim blizu i potom ih iznenadnom paljbom pobili 25, jednog zarobili, a četiri finska vojnika uspjela su se izvući u smjeru svoje otporne točke. Nakon toga oba sovjetska poručnika sa svojim vodovima počeli su se izvlačiti prema glavnini izvidničkog odreda, a finski vojnici, njih oko 200, oko 1200 sati krenuli su prema mjestu gdje je prije bila postavljena zasjeda. U međuvremenu, izvidnička satnija postavila je novu zasjedu, propustila svoj izvidnički i skijaški vod, te dočekala ubitačnom vatrom finske vojnike. Iznenađeni finski vojnici nakon kraće borbe odustali su od progona i vratili se u sigurnost svojih rovova. U toj kraćoj borbi poginulo je 30-tak finskih vojnika, a jedan finski vojnik vezista s RU je zarobljen. Da je kojim slučajem 1. skijaška satnija koja je bila vrlo blizu uspjela na vrijeme stići i pomoći izvidnicima, finski vojnici pretrpjeli bi i teže gubitke, no, sovjetski vojnici već dobrano zamoreni hladnoćom i stalnim hodnjama ipak nisu mogli stići na vrijeme. Oko 1300 zapovjednik odreda prikupio je cijeli odred na koti 264. i spremio se za odbijanje protivničkog protunapada. No, finski vojnici nisu se pojavljivali. Ujutro u 0600 17. siječnja izvidnički odred krenuo je s dva zarobljena protivnička vojnika natrag po istoj hodnoj ruti. Nakon prijeđenih 8 km oko 0800 odred je iznenada uletio u zasjedu koju je postavilo oko 200 finskih vojnika. Razvila se trosatna borba u kojoj je umor sovjetskih vojnika došao do punog izražaja. Iako brojčano nadmoćniji sovjetski vojnici nisu uspjeli uništiti i razbiti zasjedu finskih vojnika sve do trenutka kada se ovi sami nisu povukli. Nakon ovoga odred više nije imao kontakt s protivnikom, a 18. siječnja stigao je s dva zarobljena finska vojnika na položaje svoje 54. pješačke divizije. Na kraju Athumanunh ne može, a da ne zamjeri zapovjedniku odreda nešto. To nešto je to da se u pravilu nikada iz ovakvih djelovanja ne smije kretati po istoj hodnoj ruti. Cijelo vrijeme zapovjednik odreda dobro je premještao i prikrivao odred, ali kod povratka počinio je ovaj propust i doveo nepotrebno svoje vojnike u pogibeljnu opasnost zasjede. Nikada se protivnik ne smje podcjenjivati, naime, to su pokazali i finski vojnici koji su najvjerojatnije nakon što su uletjeli u zasjedu otkrili tragove u snijegu i strpljivo, prethodno postavivši zasjedu, dočekali sovjetske vojnike koji su se vraćali istim putom.
Post je objavljen 12.01.2008. u 09:35 sati.