Nisam ranjiv,
Zapravo sam sanjiv.
I ne dam sebi mira,
Dok conquest of paradise svira.
A htio bih napisati sonet,
Kao pravi poet.
Htio bih svijetu reći,
Ne govoreći...
Nek' osjete sami,
Što mi to osmjeh mami
I što mi to suze kuje,
Zašto ne čujem slavuje.
Nisam ranjiv,
Zapravo sam sanjiv.
Laž me na licu dira,
Dok conquest of paradise svira.
A život moj je slika,
Jednog pokojnika.
K'o košulja bez boja,
Bez kroja.
Jer zadrhti često kist,
Ispadne k'o suhi list.
Iz ruke što krije rane
I nikako da svane...
Ma nisam ranjiv,
Zapravo sam sanjiv.
To srce opet bira,
Dok conquest of paradise svira...
Post je objavljen 25.04.2008. u 20:14 sati.