Ovo je za one kojima Zagreb nesto znaci i koji znaju kaj je to pravi zagrebacki govor iliti šatra- pravi zagrebački sleng. To se jos zove „purgerski“ jezik.
Pravi ili starinski purgerski je nastao u razdoblju vladavine AUSTRO-UGARSKE MONARHIJE! Germanizmi su nastajali u svim dijelovima pod patronatom monarhije,ali su se lokalno nešto razlikovali. To su austrijacizmi, austrijski njemački, pogotovo kaj se klope tiče, jer recimo kajzeršmarn i germknedle ja ovdje u cesarskom gradu fino mogu njupat u studentskog menzi, dok kolege iz švabije opće ne kuže kaj je na dnevnom redu...
Večinu tih riječi povremeno koristim, jer sam se u djetinjstvu vrlo često susretao s njima. Starozagrebački je prepun takvih iskrivljenih germanizama koji bi sasvim sigurno njemcima služili za sprdnju, ali eto, to je tak.
Za mene je taj govor glazba za uši, ne toliko riječi koliko onaj stari purgerski stil i način, neponovljiv i zauvijek urezan u srce.
Evo par primjera pravog zagrebackog govora (šatra je pravi zagrebački sleng) :
Na vuglu, kod Majmunjaka, nabasam na tipa s faksa, ono libo glava, sve trebe su slinile za njim: čehla, ajncug, hodalice- čista šminka, i pitam kak si, di si, kaj delaš u životu?
Veli šljaka vani, peneza ko dreka, stara je brodo, rista je vumrl, sisterica se udala za Naca, znaš onog lafa s Trešnjevke, onog kaj je naganjal komade po Štrosu pa je uvek pobiral šljagu, imaju troje klinaca.
Ma stipu čupri… soliram, nisam lud ženit se. Stara cmizdri, al meni je ovak guba, kaj bi vraga vukel za roge.
Kak si ti, još u istoj gajbi? kaj imaš cucka? mojme batje!
Pa imala si frku od njih, bravo stara, ajd pozdravi škvadru, moram gibat, serbus!
sjecate se onog:
• a bas si hulja..
• ili daj bezeca..
• Kapaj tipi pripičapaš sapadapa?
• Kuš stara ja opće ono nemam pojma kaj ti briješ...
To je bila autenticna spraha starog Zagreba, jos vrlo ziva u nasem djetinjstvu. Jasno, korjeni takva popularna govora su u nasoj kolonijalnoj/provincijalnoj proslosti. Rijecnik germanizama i posebnih autohtonih idioma je bio toliko bogat da je imitacija zagrebackog govora bila prakticki nemoguca. Jednostavno, morao si s njime odrasti i asimilirati ga od nejake dobi. Svaki kumek i doseljenik je mogao reci “kaj", "bum" i "oberliht", medutim samo zagrebacka djeca znali su istinsku ulicnu "sprehu": rijeci, sintaksu, stil, te fonetiku.
Post je objavljen 11.01.2008. u 19:27 sati.