Marketing
The Wretched
Nistavilo.
Ako izostavimo moje brojanje dana do leta u Europu i iscekivanja kraja skolske godine, u mom zivotu se abslutno nista ne dogada. Sto je pomalo depresivno. Sve sto ja radim je kopanje po proslosti, analiziram pun kurac stvari.
i Nije Fer.
Nije fer nacin na koji mi je zivot tekao. Dosad sam se selila 6-7 puta. Nikako da ostanem na jednom mjestu. I pitam se zasto... Cime sam ja zasluzila da iznova gubim prijateljstva i ostale pizde materine koje idu uz to. Oprostite mi na nedostatku vokabulara ali za neke stvari nema rijeci nego odvratne psovke poput nashih.
---
Kad se pogledam u ogledalo vidim odvratno ljudsko bice koje zudi samo za malo srece u ovom zivotu. Sreca je dosad bjezala ne? Taman kad pomislis da je sve divno i krasno, nesto se okrene i sjebe koncepciju. Naravno to se meniprecesto dogadalo. I da ostale su mi jos dvije selidbe. Prva je nazad u Zadar a druga ne ja fakultet u Zagreb. Jer nema bas zeljenih faksova po Zadru. A tada ce sve ici spontano. Nadam se.
Oh agonije.
---
Klara nije zasluzila u zivotu stajat na jednom mjestu i jednostavno uzivati u onome sto ima.
---
Jest da je ovo dobro iskustvo i kazu mi da cu se moci hvaliti time kao... bila sma u Americi na godinu dana. Ali necu. Meni to nije nesto zbog cega se ponosim. Amerika mi je pocela predstavljat svu bol i muku u ovom jebenom svijetu.
---
Ocekujem previse od ljudi. Zasto bi Klara bila voljena od osobe koju ona tako zarko voli? Prijateljstvo... Nije li krhko?
---
I gdje je nestao optimizam?
AH DA! Sjetih se. Ostavila sam ga na zracnoj luci u Washingtonu. Onaj cas kad mi je lik pregledavao vizu i uzimao otisak prsta.
---
"I woke up today
to find myself in the other place
with a trail of my footprints
from where I ran away
seems everything I've heard
just might be true
and you know me
(well you think you do)
sometimes, I have everything - yet I wish I felt something"
Moji voljeni i medu jedinom utjehom NIN.
Post je objavljen 11.01.2008. u 17:15 sati.