„...do skretanja za Pelagiad, s lijeve strane, malo niže pa u brdo.“ – riječi koje su, začudo, meni izlazile iz usta trgnule su me iz sna.
U drugoj sobi sat je tiktakao.
Punjač baterija cvrčao je na stolu puneći baterije.
Spavala je pored mene sklupčana poput mačeta, isijavajući toplinu, dok joj je nosić stršao iz busena zapletene kose. Ispod pokrivača nazirao sam obrise njenog bedra.
Primakao sam se, a ona se mazno privila uz moje prepone ne budeći se, budeći mene.
Prebacio sam preko nje ruku; tiho, polako, obgrlivši ju i do jutra gledao kako spava.
Post je objavljen 11.01.2008. u 13:53 sati.