..tiha
zbunjena
sama
neprimjetna
blijeda
svako jutro bi prolazila pored mene.kao sjena.tiho mrmljajući nešto za sebe.
zarobljena u malom labirintu straha i neispunjenih očekivanja.
boli.
zidova koje nikad nije uspjela preskočiti.
lako je reći 'life goes on'.
bulazniti o stvarima o kojima se ništa ne zna..
stalno se osvrtala.
ljudi su bili kao dosadne muhe zunzare.uvijek s istom pričom o nastavku života.
nije da nije htjela nastaviti.
ne.
ali nije mogla sama.
a ljudi..a znali su pričati u klišeima.ako je to ikome na svijetu pomoglo.
njoj nije.
pokušala je sama sebi pomoći.
užetom.
je li uspjela?
je li bila hrabra?...
Balada
Od svih si devojaka bila tiša
Zbunjena, sama, neprimetna, bleda.
Ej, zašto nisi bar porasla viša,
Bar viša za pola pedlja!
Jedne je noći udarila kiša
Tako krvnički ko čuvari reda
Ej zašto nisi bar porasla viša
Bar viša za pola pedlja
Jer kad su te u svitanja seda
Obešenu našli o drvo kraj vrata
Između bosih nogu i blata
Bilo je razmaka - samo pola pedlja!
Miroslav Antić
Post je objavljen 11.01.2008. u 13:40 sati.