Marketing
U pocetku...
...bijase blog. Ne znam koji poredu. Ali sam shvatila da volim mjenjat blogove. To me zabavlja. Ono uredivanje boxeva i tako to. Makar ovi boxevi jos nisu sredeni kao treba, ali nema veze. I to cu s vremenom dovest u red. Mislim, bar se nadam da hocu. 
Tesko je pisati nesto kad patis od kronicnog nedostatka inspiracije, a opet toliko volis pisanje da ne mozes bez toga. I onda ti blog padne u zaborav, pa shvatis da zapravo ne mozes pisati, pa napravis novi blog i tako par puta. Valjda ce ovo potrajati.
Ehm dakle, posto je ovo prvi post sad bih kao trebala reci nesto o sebi. Ali iskreno ne da mi se, sve sam vec napisala u boxu sastrane. Uostalom mozda cete me moci upoznati kroz ove moje dubokumne posteve. Da, blago vam se. 
Zadnjih par dana me drzi neko ludo raspolozenje. To dokazujem time da sam otvorila novi blog. Osjecam se jadno zbog skole. Jer cu morat ovo polugodiste popravit ocijene koje su zaista ono, da sjednes i places (dobro, aj prosla sam s cetiri, i ostala sam u soku kad sam to shvatila...ali zaista ocijene su koma). I onda jos kad se sjetim da sam ujutro u skoli i da cu vjerojatno novo polugodise zapoceti ko palacinka, prignjecena na neka vrata u vlaku, dok se ljudi na stanici deru: '' Dajte ljudi, stisnite se jos maloo. Pa ima tamo mjesta!'' Di ces ljepse pocetke. S druge strane drago mi je sto cu opet otic u skolu, ali to vise iz drustvenih razloga. Vidjet cu frendove koji su ovaj tjedan proveli na skijanju dok sam ja bila doma. (smrc) Ali budimo realni (:P), ne znam dal bih ja htjela uopce na skijanje. Mislim, velika je vjerojatnost da bi zavrsila s nekakvim ozlijedama. Ali cuj, nikad se ne zna. (ovo ja tjesim sama sebe). Uglavnom, sretna sam (ne znam da li sam sretna, ali osjecam nesto...trenutno ne znam da li to spada medu pozitivne ili negativne emocije, pa cemo reci da sam sretna...nda) zato jer bi sutra mogla osjecati nervozu, mucninu, a to bi pratilo hrpa misli koje bi setale kroz glavu i to sve zbog necega sto bi se moglo dogoditi ili ce se dogoditi. Ali o tome cemo u nekom drugom postu. Kad se to sve rijesi i doše na svoje.Trentno ni ja ne znam da li je dobro ili lose.Nadam se da je i vise nego dobro. Nada umire posljednja. Um, da...
Dakle, zakljucak je da se osjecam jadno i sretno, i da je tu jos neka emocija koju ne znam imenovati. Wow, ovo je slozeno vrhunski. 
Dobro, ovo je dosta gluposti za prvi post. Sad krece onaj dio gdje moram druge obavjestit da imam novi blog, pa vas sad pozdravljam. Do citanja! 
Post je objavljen 11.01.2008. u 11:36 sati.