Noćni nasilni izvid izvidničkog odreda – Aleksejevka 1943.
Na oko 50 km sjeverozapadno od grada Veliža, svoju zonu odgovornosti branila je sovjetska 360. pješačka divizija, tijekom proljeća 1943. godine. Zapovjednik 197. pješačke pukovnije dobio je zadaću od zapovjednika divizije da prikupi izvidničke podatke o protivniku koji se nalazi ispred njega, točnije, o njegovom sustavu paljbe i vatre, njegovom rasporedu tijekom obrane i vatrenim položajima topništva te drugih oružja. Za noćni nasilni izvid zapovjednik pukovnije ustrojio je izvidnički odred koji je bio ustrojen od dvije pješačke satnije, izvidnički vod, konjanički vod i desetina borbenih inženjeraca. Zapovjednik odreda bio je ustrojbeni zapovjednik 1. pješačke bojne satnik U. S. Rogovski. Ukupno je to bilo 94 vojnika koji su bili naoružani sa 6 puškostrojnice, 36 kratkih strojnica i 43 brzometne puške. Svi vojnici imali su jedan bojni komplet streljiva za svoje oružje, a pored toga odredu su na raspolaganju bile i 211 ručnih bombi, te još oko 25 protutenkovskih granata. Topničku potporu odredu pružale su dvije topničke bitnice iz divizijske topničke pukovnije, minobacačka bitnica iz pukovnije (5 MB 120 mm – po Athumanunhu), minobacačka bitnica iz bojne (6 MB 82 mm – po Athumanunhu) i dva topa 76 mm iz pukovnijskog topništva. Motrenjem prednjih i topničkih motritelja pukovnije uočeno je da objekt napada (cilj izvida) brani oko 120 protivničkih pješaka koji na raspolaganju imaju 6 strojnica, jednu tešku strojnicu, 10 puškostrojnica, 2 topa 75 mm i 3 MB 81, 4 mm. Topničku potporu pruža im njemačka minobacačka bitnica većeg kalibra. Uočeno je još 9 DZ bunkera od kojih se sedam nalazi na prvoj crti i dva po dubini, a svi bunkeri međusobno su povezani kretnicama. Sa svih mogućih strana prilaza razvučena je žičana ograda od tri reda žice, a minska polja postavljena su uzduž crte bojišnice. Motritelji su uočili da u protivničkom složaju postoji jedna manja udolina koja nije posjednuta, već se nadzire paljbom. Zapovjednik odreda odlučio je da upravo iz te nezaposjednute udoline noću priđe protivničkom složaju. Prethodno će inženjerci izraditi prolaze u žičanim zaprijekama koje su onemogućavale pristup udolini. Zapovjednik izvidničkog odreda isti je podijelio u četiri skupine. Prva skupina je bila ona za uklanjanje zaprijeka (borbeni inženjerci pod zapovjedništvom natporučnika Suvalova), druga skupina skupina za osiguranje brojala je 12 vojnika iz konjaničkog izvidničkog voda koji će bojno djelovati pješke, bez konja, a zapovijedao im je poručnik Zajko. Dvije skupine za hvatanje zarobljenika bile su podijeljene tako da je u jednoj bio izvidnički vod pod zapovjedništvom vodnika Prokopenka (odgovara činu desetnika u H KoV – po Athumanunhu), a u drugoj bile su obije pješačke satnije pod zapovjedništvom natporučnika Bistrova. Topništvo za potporu dobilo je zadaću da djeluje i u slučaju ako izvid bude otkriven (ovo po Athumanunhu izvode samo sovjetski topnici, naime, oni tuku u tom trenutku i svoje vojnike pješake, a sve u namjeri da se postigne cilj), a dva topa 76 mm bila su primaknuta tako da su mogla direktno tući sve protivničke DZ bunkere. Zapovjednik izvidničkog odreda izradio je slijedeću tablicu signala: 4 crvene signalne rakete ispaljene okomito – topnički udar po objektu izvida, rafal strojnice svjetlećim zrnima u zrak – prekid topničkog udara, izvlačenje – crvena i bijela signalna raketa ispaljene koso. Poradi vlastitog međusobnog prepoznavanja svi vojnici imali su bijeli povez (traku) na desnom rukavu odore. Do 2400 5. svibnja udolina je morala biti posjednuta, a u 0000 6. svibnja počinje napad. Zadaća se mora izvršiti NKO 0500 6. svibnja. Kako je odred krenuo na zaposjedanje položaja prije dogovorenog vremena, inženjerci još nisu stigli napraviti prolaz, pa su pješaci i izvidnici morali u ležećem stavu, na oko 100 m od žičane ograde, čekati da inženjerci naprave svoj dio posla. No, tijekom izrade prolaza sovjetske inženjerce uočio je njemački stražar i podigao uzbunu. Zapovjednik odreda odmah je ispalio četiri crvene signalne rakete okomito u zrak, a tada je počela topnička kanonada. Sovjetski vojnici hrabro su jurnuli prema protivniku uz sporadično otvaranje paljbe. Ubrzo se razvila kratkotrajna borba u kojoj su sovjetski vojnici uspjeli zarobiti jednog njemačkog dočasnika i bombama uništiti nekoliko njemačkih bunkera, te oštetiti 2 njemačka topa 20 mm i jedan MB 81, 4 mm, a potom se izvukli sa zarobljenikom natrag u svoju pozadinu. Tijekom borbe sovjetsko topništvo ispalilo je ukupno 605 MB mina 82 mm, 73 MB mina 120 mm, 320 granata 76 mm i 21 granatu 122 mm. Gubici nisu poznati, (sovjeti su priznali nekoliko desetaka ranjenih), ali uz ovakvu topničku kišu' moralo ih je biti i više, kako na jednoj tako i na drugoj strani. No, zadaća je izvršena, a podaci koji su nedostajali ubrzo su dobiveni od zarobljenog njemačkog dočasnika.
Post je objavljen 11.01.2008. u 09:32 sati.