Prošli post je bio o kazalištu-limenci za Zagreb. Bila je to zapravo više prilika da se prisjetim Potsdama i mala refleksija na temu prevrtljive povijesti. I onda, biciklirajući na posao, naidjem na kinesku varijantu, kazalište lutaka u prikolici, pa da nastavim u revijalnom tonu. Dosta politike, omo na kulturu. Nesto sto su Kinezi imali već daaavno, mi ne bas tako davno.
Ovo liči pomalo na TV, i to onaj Big Screen LCD, LG-jev, koji obicno vidim kod ljudi po stanovima ovdje.
Postavljeno je, već dva tjedna, nasuprot oltara u lokalnom hramu (hramčiću?) ispred ulaza u jedno od sveučilišta u mom malom gradiću. Iz daljine to izgleda ovako, pa je jasan naslov:
Zanimljivo je da kad ujutro prolazim, bilo tamo ljudi u hramu ili ne (obično su dvije-tri osobe tamo, onako usput prije posla ili prije ispita), netko priča i daje igrokaz, ko navijen. A živ čovjek unutra upravlja lutkama, ne mašina, provjereno (isprva nisam bio siguran), ne vjerujem da ima air-condition, a vani je sasvim ugodnih 25 cels, koje u toj njegovoj kutiji sigurno idu na 30 cels. Neki zaradjuju svoj kruh stvarno znojeći se.
Pokazat cu vam i par slikica s tog 'ulaza u sveučilište'. Sukladno kineskoj tradiciji, trude se eksterijer urediti po mjeri čovjeka.
Ovdje su uredili nešto kao filozofski put medju paviljonima sveučilišta. Sto ti više treba nego malo bambusa i trave za ugodno razmišljanje? Treba biti skroman, posebno kad je toliko ljudi naokolo... Stvarno konfucijanska tradicija. I bogmeš traje im... a nije da nisu imali idiota koji su probali zamijeniti Učitelja.
Tokom vikenda sam ponovo bio na vožnji biciklom. Biciklistička staza kroz Science Park iznenadjuje uredjenošću i idejama, u zemlji gdje obično nema mjesta ni za pješake na pločniku:
Stos je u tome da su pred par godina imali natjecaj Science Parkova (ima ih više na Tajvanu) za uredjenje okoliša. Pokazao sam vam već na par prethodnih primjera kako ružno izgledaju zgrade koje su, nužno, jednostavno tvornice, pa makar i bile hi-tech. Ali bar sa okolišem su se potrudili, svaka im čast.
Priredio sam si znojenje penjući se na brdo niz koje sam se do sada samo spuštao. Cilj: doći na vrh, jasno. Provjera kapaciteta pluća i rada srca, nakon tolikog sjedenja pred kompjuterom. Moram ovih dana sastaviti oporuku, zaključio sam :-{ .
Nakon desetak minuta znojenja i dahtanja, pogled dolje: