Kad je davne 1998. software developer Philip Rosedale iz San Francisca zamislio virtualni svijet u kojem bi ljudi iz stvarnog svijeta mogli izgledati kako god žele i raditi što god žele, nije ni sanjao da će ta njegova ideja doživjeti toliki uspjeh i da će nejgov virtualni svijet biti napučen hordama onih koji u njemu traže nešto drugačije, te da će postati i ekonomski bitan i privlačan čak i velikim korporacijama. Evo što on ima za reći o svojoj razvikanoj kreaciji i načinima na koje ona funkcionira.
Na mnogo načina Second Life može se smatrati sljedećim korakom u ispunjenju interneta, u kojem ljudi stvaraju i međusobno utječu na kontent i jedni na druge u 3D okruženju. Potencijal za društvenu interakciju, obrazovanje, trgovinu i zabavu u 3D svijetu mnogo je veći nego u dvodimenzionalnom svijetu s kojim smo sad upoznati na webu.
U Second Lifeu postoji živahna mješavina biznisa unutar tog svijeta, robnih marki iz tog svijeta i rekreacijski nastrojenih pojedinaca. Mi umnogome ohrabrujemo te sve čimbenike da stvaraju, bave se trgovinom i utječu jedni na druge – na kraju to donosi vrijednost i čini doživljaj bogatijim za sve uključene. Mi u Linden Labu vjerujemo u "prste k sebi" politiku i ne vidimo potrebu da aktivno održavamo tu ravnotežu. Budući da stotine tisuća dolara svakodnevno prelaze iz ruke u ruku, izgleda da taj koncept dobro funkcionira.Konačno, mi smatramo da su mogućnosti neograničene za vrlo širok raspon tvrtki i pojedinaca, i u komercijalnom i u rekreacijskom smislu.
Korisnici Second Lifea zadržavaju prava intelektualnog vlasništva nad svojim kreacijama unutar tog svijeta, dok su njihovi podaci hostani na serverima Linden Labsa. Najpribližnija anlogija tome bio bi odnos između blogera i providera blog hostinga. Kao pojedinac bloger, vi zadržavate prava intelektualnog vlasništva na sav originalni sadržaj koji ste kreirali – možete raditi što hoćete s tim sadržajem. Hoster bloga, međutim, posjeduje servere i podatke na tim serverima. Dobar primjer toga je slučaj Zinga, hibrida Tetrisa i binga (tombole) koji je kreirao jedan stanovnik Second Lifea. Na kraju, nakon eksplozije popularnosti te igre, mogao je koncept licencirati za Game Boy.
Brzi tempo tehnološkog napretka dopušta neprekidno poboljšavanje načina na koje pojedinci mogu ostati u vezi. Zamislite potencijal koji je web imao 1994. Ono što je nekad bio novi koncept danas je sveprisutno ne samo za tvrtke, nego i za pojedince. Second Life, i druge visokorazvijene međuosobne tehnologije, samo su napredniji načini povezivanja sa sličnim ljudskim bićima. Možda će za nekoliko godina imati virtualno prisustvo biti srodno hostanju osobnog bloga, ili čak sveprisutno poput pojedinačnih e-mail adresa.
Kako se nosite s pitanjima policije i cenzure u Second Lifeu?
Cilj Linden Laba nijeda u Second Lifeu budemo nekakva "vlada" niti da bilo kakvu vladu nametnemo stanovnicima. Vjerujemo da bi svaki pojedinac u Second Lifeu trebao imati onoliko osobne kontrole nad doživljajem koliko je moguće. Ako stanovnik ili grupa stanovnika Second Lifea poželi izravno upravljati Second Lifeom, morat će svoj mandat zaraditi od samih stanovnika, a ne Linden Laba. Sam obujam aktivnosti unutar tog svijeta spriječava Linden Lab da nadzire sve aktivnosti u svijetu, a naša namjera nikad nije ni bila da to činimo. Umjesto toga, aktivno radimo skupa sa zajednicom da odnjegujemo samovladajuću zajednicu, gdje je stanovnicima omogućeno da djeluju glede stvari o kojima gaje snažne osjećaje, i presuđuju u takvim sporovima.
Razgranatim načinom na koji se zajednica razvila, a čista količina nevjerojatno kreativnog i jedinstvenog kontenta me jednostavno oborila s nogu.
TEXT PREPISAN IZ MAGAZINA KLIK
Post je objavljen 10.01.2008. u 23:03 sati.