Muškat Hamburg, Uživaj pokončno (Založba FV), 2007.
OK, ja sam kokakoličar i vino ne konzumiram ni pod razno, pa sam za pravo značenje pojma „muškat hamburg“ morao konzultirati Google naš svagdašnji koji mi je otkrio kako je riječ o jednoj od cijenjenih sorti grožđa koja se uzgaja ne u Hamburgu već u Sloveniji i od koje se radi vrlo kvalitetno stolno vino. Što predstavlja dokaz da macho rockeri ne moraju nužno lokati hektolitre piva da bi svirali žestoki, pravovjerni garažni punk'n'roll.
Muškat Hambug je petorka vrlo zanimljivih imena: Madam Fucker na vokalu, Kuki Cold Eye i Otto Corporal Cutt-Butt na gitarama, Sissy Pope na basu te Bizga the Panzer za bubnjevima (Naravno da im na osobnim iskaznicama ne pišu ti pseudonimi, ipak su njihovi roditelji bili malo konzervativniji pa su svojoj djeci dali imena Aleš, Silvio, Andrej, Primož i Matej. Čisto za informaciju.). U ovoj formaciji djeluju od 2003. godine iako korijeni benda sežu u dosta daleku 1997.
Ovo mi nije prvi susret s njima. Gledao sam ih već dva puta, oba puta u Puli: 2006. na Art & Music festivalu te prošle godine na Viva La Poli. Nisu me se preveć dojmili iako je pjevač s tamnim cvokama i perikom a la Freddie Mercury bio totalno lud i otkačen. Sad je konačno pred nama njihov debi album pa da vidimo na što to liči…
Iako su sa snimanjem počeli još 2005., cijeli se postupak odužio, kako je to već običaj u ovim predjelima, pa se album snimao u razdoblju od čak dvije godine u studiju Kif Kif u produkciji i miksu Aleša Dvoraka, dok je mastering radio legendarni Janez Križaj u studiju Metro 2007. Konačan proizvod u trgovinama pojavio se tek krajem prošle godine. Čemu toliko dugo čekanje, stvarno ne znam.
Najveći dio albuma otpjevan je na slovenskom, što u načelu pozdravljam jer jedna od velikih boljki slovenskog (i ne samo slovenskog) punk rocka je želja za pjevanjem na engleskom i stvaranjem uniformiranog zvuka po uzoru na američke pop punk bendove skrojene po mjeri za MTV, Vivu i slične programe (npr. bend Backstage). Muškat Hamburg su izbjegli tu zamku i sve pjesme osim dvije su autorske, na slovenskom jeziku.
S druge strane, moje poznavanje slovenskog nije baš najbolje (ipak sam ja Slavonac, a ne Slovenac), pa čak ni tekstovi odštampani na ovitku ne omogućuju mi uvijek lako praćenje onoga što je pjesnik htio reći. Koliko općenito mogu razabrati, tekstovi su im vrlo direktni i kreću se od društvene kritike novog slovenskog društva i položaja mladih u njemu do više hedonističkih, zajebantskih crtica iz života prosječnog fantja. Možda će im pjevanje na slovenskom ograničiti prolaz kod naše publike, ali jebiga, gledajte na to s ove strane: na koncertima ih ionako ne biste razumjeli na kojem god jeziku pjevali zbog buke koju sam sastav proizvodi ali i poslovične kvalitete ozvučenja velikog broja naših klubova… :P
U najboljoj tradiciji starih garažera, album od 14 pjesama traje nešto više od pola sata i nema niti jedne laganije stvari. Tempo se manje-više ne mijenja od početka do kraja: galopirajući ritam koji kao da bježi od policije i gitare koje kao da se utrkuju koja će brže stići do cilja. I fakat, nakon preslušavanja ovih tridesetak minuta, čak se i slušatelj osjeća izmoren i zadihan, kao da je i sam trčao utrku na 100 metara s preponama.
Uvodna stvar, „Manijak“, utire put ostatku albuma. Znači, visokooktanski, eksplozivni, energijom nabijeni garažni rock'n'roll sa sočnom, nabrušenom punk oštricom. Moćan bubanj, energičan i brz bas te glasne i distorzirane gitare prava su glazbena podloga vrištećem Fuckerovom vokalu koji ne štedi glasnice niti jednog trenutka. Muškat Hamburg ne zabavljaju se izmišljajući nove glazbene stilove i kombinacije. Ne, ovo je petorka opčinjena s jedne strane Stoogiesima, Motorheadom i Turbonegrom te Majkama, Partibrejkersima i starim Kojotima s druge strane i to se jasno vidi i čuje.
Čak i previše jasno. „Punči nocoj“ i „Odpri oči“ koje su iz nekog razloga spojene jedna u drugu imaju Turbonegro logo nalijepljen preko njih od prvog do posljednjeg tona, a na ovom albumu nalazi se i obrada Turbonegro klasika „Denim Demon“ ali, iskreno rečeno, verzija MH samo je blijeda kopija originala.
Isto se može reci i za „Pjes“, sirovu obradu Stoogesa „I Wanna Be Your Dog“ ali koja nije unijela mnogo toga novoga u taj klasik rock'n'rolla osim pjevačevog lajanja (?!) i mnogo bolje zvuči u verziji Repetitora, dok je „300 Miles“, otpjevana na engleskom, posveta automobilima, brzini i životu na cesti. „Ona“ je žestoka punkerica po uzoru na legendarne Gobline koji čak i sami imaju pjesmu sličnog naziva („Ona misli da zna“), dok je „Rupurut“ pjesma o tableti-bonbonu za želudac koja se upotrebljava poslije mamurluka (hvala Igoru Bašinu na pojašnjenju, meni kao anti alkoholičaru to nije ništa značilo).
Meni su najdraže pjesme na albumu „Nekega lepega dne“ i „Banda prihaja domov“, žestoki komadi Motorheadom inspiriranog hard rocka sa sjajnim melodijama, žestoka punk rock deračina „Kongo“ kao stvorena za zborno pjevanje na koncertima s refrenom „Ne morem tak živet, ti mi podiraš svet, ne morem tak živet, ne morem tak…umret“ te manična „Nicht hin“ koja zatvara album i u svojih jedva minutu i pol sažima svu eksplozivnost Muškat Hamburga.
Dobra je fora i zahvala na ovitku albuma svima koji su na bilo koji način pomogli bendu, uključujući i prazan prostor gdje vlasnik CD-a može upisati svoje ime pa ima i zahvalu samom sebi. Također, svaki CD ima i svoj vlastiti broj (moj je 159) jer je ukupna tiraža ovog izdanja znakovitih 666 primjeraka! Vražji su ovi Muškatovci. A moja je gmail adresa hadzo666. Slučajnost?
Nije ovaj album ništa novo na kugli zemaljskoj, budimo načisto s tim, nedostatak originalnosti i pretjerano kopiranje skandinavskih uzora iritiraju ali opet, ako već postoje slovenski Green Dayovi i Blinkovi i slični, što ne bi postojao i jedan bend koji kao svoje uzore otvoreno citira skandinavsku scenu? Meni više smetaju dvije slabe obrade koje su u svakom pogledu inferiorne originalima i ne bacaju nikakvo novo svjetlo na njih te prevelika sličnost pojedinih pjesama zbog čega i nakon 5-6 opetovanih preslušavanja neke od njih uopće ne mogu prizvati u sjećanje.
Muškat Hamburg su se u Sloveniji već dokazali kao koncertna atrakcija i sad je vrijeme da to naprave i ovdje, u Hrvatskoj. Prva prilika za to je koncert u Močvari u subotu 12. 01. zajedno sa zagrebačkim Hitchcockom i novosadskim The Dogz. Vjerujem da će dosta ljudi doći na svirku a i vama preporučujem da to svakako učinite, ako ste ljubitelj garažnog punka. Ovi Mariborčani možda vas neće oduševiti kao što nisu ni mene, ali sigurno je da vas neće niti razočarati.
Muškatni oraščić Hadžo
Post je objavljen 10.01.2008. u 15:09 sati.