Marketing
prvi post..po već nEzNAm koji puT
evo ga..ovo mi je već negdje 8745693 blog.. puno sam puta otvorila blog napisala prvi post i ostavila sve samo na tome. počela je nova godina pa da i ja započnem s nečime. premda, gledajući pisanje bloga čini se samo gubitkom vremena. treba mi trenutno nešto stalno, da ne odustajem prijevremeno malo za promjenu.
neznam o čemu ću pisati, vjerojatno samo kako mi dođe. a dođe mi svačeg,svatko, swašta..
trenutno ostadoh bez trunčice inspiracije, a i čemu pisati kad ovo još nitko ne čita.zar ne?
pa zasad evo ove dvje vrlo mi drage pjesmice
Dante Gabriel Rossetti
JA TE OBOZAVAM
Ja te obozavam kao nebo nocu,
O posudo tuge, i tvoju mirnocu
Ja ljubim sve vise sto mi bjezis dalje
Pa i makar mislim da te tama salje
Da bi ironicno razmak povecala
Sto ga je do neba vec priroda dala.
U divljem naletu nasrcem i skacem
I k'o crv lesinu ne bih dao jacem!
I meni je draga, u ocaju slijepom,
Cak i ta hladnoca sto te cini lijepom.
TMURNO NEBO
Tajanstvene zjene maglom prekrivene,
Jesu li ti plave, sive il' zelene?
Sad gledaju njezno, sad zure okrutno,
Odrazuju nebo nehajno i mutno.
Ti si kao mlaki, natmureni dani,
Kad sred srca grca jad neisplakani,
A neznane boli po zivcima ruju,
Sto se duhu snenom ludo ismjehuju.
Ponekad si nalik na divne obzore,
Gdje lomace sunca u maglini gore.
U kakvom si sjaju, oroseni kraju,
Kad te s nujno svoda ognji obasjaju!
O zeno opasna, o carobne klime
Kako snijeg tvoj voljet i stud grobne zime?
O da li cu od nje, mrazne, neumolne,
Izmamiti slasti opojne i bolne?
Post je objavljen 10.01.2008. u 14:57 sati.