Marketing
Hold me, thrill me, kiss me, ma kill me samo :D
Imam neku neobičnu potrebu napisati novi post. 
(Jučer.)
Sjedim u školi. Čitam neku knjigu jer nemam određenu potrebu dijaloga ili kraće konverzacije s nekim iz razreda tipa 'šta ima/ma evo..kod tebe/ma evo došla u školu.'
Uživim se u knjigu toliko da ne čujem ni muziku s mp3ce koju sam pojačala na 25 iz razloga isključenja iz postojećeg svijeta.
Tako ugodno, čitaš tekst s guštom, upuštaš se u maštanje i stvaraš sebi određene slike uz radnju knjige i zamišljaš likove i situacije, posebno njihove oči. Ponekad otpjevaš neki stih pjesme čisto radi ugođaja.Konačno imaš svojih 5 minuta mira malog odmora i čini ti se ipak da i nije tako loše sjediti u toj bolnici.
Tad čuješ svoje ime. Jednom. Pa opet. Opet. I Opet. 
Naravno pretvaraš se da ne čuješ. Zašto dopustiti nekom da pokvari moj skromni dio idile koju imam jednom sedmično? I dalje šutim. Tad dođu i počnu te drmat kao da si retardiran, a i uz to što "ne čuješ", kao i ne vidiš. WTF?! Yeah, right. Idi vježbaj percepciju 
Dobro, okrenem glavu.
"Vidim" samo nijemo pokretanje usta u određenim oblicima koje ne želim dešifrirati. Zabavno.
"Dobro Majo, j***m ti mamu!"
(Naravno čujem sve 
)
"J***m i ja tebi. 
"
S nekim blagim iskrivljenim izrazom lica na 5 sekundi odlazi moj gost s neuspjelom misijom. I tako ih ode pet, šest na dan. Hahaha!
Razbijači idile, pišite zadaće pa me onda nećete trebati. Nezahvalnici. 
Post je objavljen 10.01.2008. u 10:27 sati.