Marketing
... BEZIMENE
Ostani još malo, dodirom ugasi moj glas.
Vrijedi pokušati,
Priguši svijetlo,
I ne daj da stane ovo vrijeme što je plaho.
Nemoj zaspati sam u ljepoti svoje duše
kad si samnom i kad se život vodi rukom ovog neba,
Duše koju prožima milost ovoga vremena.
Ne odlazi, ostani još malo.
Lutanje je skromno, misli nemaju kamo.
Vodi ove riječi i more nek2 ih liječi – tvojim srcem.
Zrelo je lišće ispod ove zime, zrela je hladnoća.
Sakrij ovo tijelo od bure, stari sat što se okreće oko svoga vrata
i staro blago što ga skriva.
Tamna lica i tamno more, tamna kiša i tamno jutro…
Takni ovo tijelo, ovu ljepotu, ove ljubičaste oči i sakrij starost.
Vrati milost i daleko srce, odnesi vjetar, donesi osmijeh i ono vedro nebo.
Ponesi, sakrij, voli… ovu zimu što šeće ulicom hrabrog srca,
Ulicom straha i sreće, važnosti i skromnosti.
Alena Hrvoić
(Stihovi koji su dobili priznanje od Društva hrvatskih književnika na natjecaju mladih pjesnika i književnika u Rijeci, a ujedno su i objavljeni u časopisu Književna Rijeka.)
Post je objavljen 10.01.2008. u 09:40 sati.