Današnji post u principu je odgovor na komentar jučerašnjeg posta u kojemu je urednik ovog bloga zamoljen za savjet kako napraviti peticiju za trudionicu u Petrovoj bolnici čiji odjel nije obnovljen od 1921. Da, dobro ste pročitali… od 1921.
Ja kao urednik smatram da u ovom slučaju od peticije nema puno koristi. Jedini kvalitetni način je da se u akciju osiguranja sredstva za obnovu mediji još aktivnije angažiraju svojim praćenjem te tematike i tako senzibiliziraju javnost. U tom smislu, ovdje prenosimo slijedeći tekst s bloga broduboci.blog.hr i apeliramo da se i drugi pridruže.
U sveopćoj postblagdanskoj gunguli, napetim koalicijskim pregovorima i riješavanju krucijalnih pitanja u stilu hoće li se ili ne osumnjičenik za ratni zločin pojaviti na konstituirajućoj sjednici novog saziva Sabora, tek sam sinoć primjetio da je već dvadesetak dana u tijeku humanitarna akcija pod nazivom "Petrova trudionica" kojom se prikuplja novac za uređenje Odjela trudničke patologije II Petrove bolnice u Zagrebu.
Naime, u našoj zemlji godišnje se dijagnosticira više od 8000 trudnoća koje se ubrajaju u grupu visokorizičnih i koje ugrožavaju život majke i djeteta. Petrova bolnica u Zagrebu najveći je i najstariji zdravstveni, stručni i edukacijski centar za ženske bolesti i porode u zemlji. Odjel trudničke patologije II godišnje skrbi o više od 1000 žena s rizičnim trudnoćama iz cijele Hrvatske a taj Odjel nije obnovljen još od svog osnutka, davne 1921. godine.
Heeeej, od 1921. godine!?
Uvjeti u kojima su ove buduće majke prisiljene boraviti iznimno su loši a neke od njih provedu u bolnici i do 7 mjeseci života. Male bolničke sobe koje dijeli i po 10 trudnica, loši higijenski uvjeti, sanitarni čvorovi koje u prosjeku koristi po 20 pacijentica, nedostatak klimatizacije te manjak osnovne opreme problemi su koji otežavaju već ionako tešku situaciju svake od njih. Iako maksimalnim zalaganjem i trudom vrhunski tim liječnika uspijeva očuvati visok postotak trudnoća i omogućiti rađanje žive i zdrave djece, to ne može promijeniti činjenicu da i uvjeti u kojima trudnice provode mirovanje imaju utjecaja na tijek i ishod trudnoće.
Najjednostavniji način za uključivanje u ovu akciju, poziv je na broj telefona: 060 9004. Svakim pozivom donira se 5 kn + PDV. Također, donacije se mogu ubaciti i u donacijske kutije postavljene u većini poslovnica Zagrebačke banke ili uplatiti na žiro račun: Zagrebačka banka 2360000-1101868456.
Ne sumnjam da je ovo plemenita i hvale vrijedna akcija koju apsolutno podržavam i ako je potrebno, okrenut ću ovaj broj telefona na desetke puta, ali...
Ipak se pitam...
Zašto se tako velike i bitne stvari moraju riješavati humanitarnim akcijama?
Zar ne bi bilo primjereno da se ovakvi prioritetni projekti ostvaruju sredstvima iz državnog proračuna?
Uostalom...
Što rade te famozne institucije sistema?
Što radi ministarstvo zdravstva?
Što radi ministarstvo socijalne skrbi?
Gdje je ta famozna pronatalitetna i demografska politika u koju se zlatousti političari vole zaklinjati?
Ne mogu vjerovati da je toliko veliki problem osigurati iznos od 3,5 milijuna kuna, koliko je potrebno kako bi se poboljšali minimalni higijenski i prostorni uvjeti?
3,5 milijuna kuna?
I to se čeka od 1921. godine!?
Pa toliki je mjesečni iznos za plaće nogometaša Dinama!
Koliko je ono direktor Zagrebačke banke zaradio na dionicama?
21,76 milijuna kuna.
Da, da, dobro vidite, šest puta više!
Tax free, naravno...
Pa dobro, vjerujem da je direktor Franjo jako pametan i sposoban čovjek, pa nek je zaradio, pretpostavljam da je zaslužio, ali isto tako vjerujem da našoj državi ne bi nikako smio biti problem izdvojiti dvostruki, čak i trostruki iznos za ovakve namjene. I tako svake godine, ne samo u Petrovoj bolnici, ne samo u Zagrebu, već diljem Hrvatske.
Trudnicama koje znaju i po sedam mjeseci svoje trudnoće provesti na ovom odjelu, a nisu iz Zagreba ili okolice, zasigurno nije jednostavno. Da ne spominjem kolike troškove to predstavlja njihovim obiteljima.
Vjerojatno nema prevelikog smisla određivati prioritete u sustavu zdravstva, jer je briga o svakom čovjeku i pacijentu izuzetno važna, ali nekako mi se čini logičnim da bi upravo zdravstvena zaštita i skrb za buduće mame i djecu, morale biti na najvišoj mogućoj razini koje društvo mora osigurati. To je jednostavno – temelj svega. Postoji li veličanstveniji osjećaj za buduće roditelje od tog začudnog spoja radosti i zabrinutosti, sreće i strepnje, nestrpljivosti i iščekivanja...
A bit će ipak da sam i ja, zajedno s mnogim drugima, jednostavno – naivac!
U zemlji iskrivljenih ogledala i uvrnutog sustava vrijednosti, u zemlji u kojoj se do apsurda relativiziraju zločin i kazna, sve me manje toga čudi...
Unatoč svemu, okrenite broj 060 9004
Za našu dicu...
Post je objavljen 10.01.2008. u 09:36 sati.