13: Sestre
Oči su mi se uprle u njezine. Ostao sam tako, okovan tim zgranutim, maničnim pogledom.
Bellatrix je izgledala zabezeknuto, kao i svi ostali oko mene.
Grozomorna je tišina prožela ulicu. Tenzija se uvukla u svaki sićušni milimetar prostora. Osjetio sam da se moja ruka spušta natrag uz tijelo. Na čelu sam osjetio graške hladnog znoja. Ovo je bio moj posljednji, očajni potez, a posljedice su mi tek sada iskrsnule u glavi.
Prošlo je nekoliko mučnih, predugih, pretihih trenutaka, a onda se tišina izgubila u djeliću sekunde, a srebrnu je noć prožela zelena svijetlost.
Svuda oko nas su buknule glasne, blještavo zelene lomače.
Iz vatri su izašli ljudi koje poznajem, i još gore, volim.
Kako sam prokleto glup. Opet sam ih doveo u opasnost.
Anna, mama, tata i troje urednika iz Snapa. Dvije djevojke, Julia i Amber i urednik naslovnice, John.
Svi su na licima imali isti, prozaičan izraz, osim moje majke.
Adelle Summers je s neprikrivenim prezirom u pogledu strijeljala Bellatrix Nightroad. Činilo mi se kao da su svi ostali nestali, samo njih dvije, sestre, najbliža obitelj, a smrtne neprijateljice su se promatrale, prenoseći prijetnje tom strahovitom tišinom.
Bellatrix je zabacila slap tamne kose i razvukla pune usne u zaista zloban osmijeh.
„Pa ovo je pravo malo obiteljsko okupljanje, zar ne?“ Pijevno je zacvrkutala, hineći oduševljenje.
„Trebali smo organizirati proslavu, a ne ovo. Ali s druge strane, velik dio obitelji nije u mogućnosti prisustvovati, pa nije isplativo.“ Rekla je i još se malo šire nasmijala.
Moja je majka čvrsto stisnula usne i iskoraknula. Lice joj je blistalo, okupano srebrnastim sjajem mjeseca, u očima su joj sijevale munje, a bijesne suze zadržavale na kapcima. Tamne su joj kovrče zalelujale kad je kliznula prema Bellatrix.
Ona se još uvijek mračno smiješila. Bile su iste visine, obje su izgledale vrlo lijepo, ali bile su potpuno različite. Nisam mogao pojmiti da su one u krvnom srodstvu.
Onda se sve zbilo vrlo brzo.
Kobnu je tišinu proparao zvuk biča. Bellatrix je zateturala, držeći dlan na obrazu. Majka ju je silovito ošamarila.
Čarobnjaci u crnom su siknuli, a Bellatrix je izbuljila oči, unijevši se mojoj majci u lice.
„Vrijeme je da platiš za sve što si učinila, Bellatrix.“
„Umri, kujo!“ Pljunula joj je Bellatrix u lice i udaljila se, graciozno se krećući u toj dugoj, viktorijanskoj haljini.
Zatim se munjevito okrenula, a sjajna joj je kosa zablistala srebrom.
Bellatrix je prenijela težinu tijela prema naprijed i suknuo je mlaz zelene svijetlosti.
Užas me je zgromio.
Ali onda se njezin mlaz svijetlosti sudario s crvenim mlazom kojeg je ispalila moja majka. Nikad ne bih rekao da je ona sposobna za takvu reakciju.
Blještavilo je obasjalo noć.
Anna i ostali urednici Snapa su započeli borbu s crnim čarobnjacima. Mlazovi svijetlosti su ispunili tamu.
Eric me zgrabio za zapešće i silovito povukao za sobom.
Prije no što sam shvatio što se događa, bio sam leđima pritisnut uza zid okolne zgrade, a u sjenama oko mene se nešto pomaknulo.
S moje desne strane se pojavila visoka muška prilika. Blijed, prekrasan i leden, iz sjene je izašao Michael, a iz grla mu se otelo režanje. Krišom me pogledao, a oči su mu se krijesile. Prošao je pokraj mene i pošao u borbu.
S moje lijeve strane se pojavila ženska prilika. Nesnosno lijepa, kose boje tamnog zlata.
Srce mi je mahnito zakucalo.
Amy je položila ledenu ruku na moje rame i, ne pogledavši me, pridružila se ostalima u borbi.
Blještavilo je postalo vrlo jako. Nisam prepoznao osobe tamo i bilo me strah.
Pogled mi je odvratio slap jarkocrvene kose.
Vidio sam je i nisam vjerovao. Iz sjene je išetala Emily i također nestala u snopu bljeskova i mlazova svjetlosti.
Svi su se borili za život – moj život, osim mene. To ne smijem dopustiti. Opet će netko stradati zbog mene. Zbog mojeg apsurdnog straha, sebičnosti.
Bolje da se Bellatrix dokopa mene i da nestane. Da ostavi sve meni drago na miru.
Protresao sam glavom i rukama prošao kroz kosu.
Zažmirio sam i jednom duboko udahnuo.
Hladan mi je zrak oštro prožeo pluća i dušnik.
Otvorio sam oči i pomaknuo se.
Noge su me nosile prema svijetlosti, prema mojoj smrti.
Našao sam se u središtu okršaja, okružen prijateljima i neprijateljima.
Vidio sam troje protivnika u jednoj ravnoj liniji i iskoristio sam priliku.
Munjevito sam ruku uperio u asfalt i viknuo: „Bombarda!“
Tlo je uz glasan prasak puklo razletjelo se na sve strane.
Čarobnjaci su uz vapaje poletjeli u zrak. Nisam gledao kamo će pasti, već sam se okrenuo i vidio mamu.
Adelle i Bellatrix su se borile na smrt.
Obje su vikale, izmicale urocima i kletvama i obje su izgledale opasno – smrtonosno.
Bellatrix je bila ovdje da ubije ostatak naše obitelji.
Ne samo mene, ne samo moju majku. Nas.
Pojurio sam prema njima.
Čuo sam samo svoje srce koje je mahnito udaralo - osjećao sam ga u vratu, ispod čeljusti – i svoje duboko, izmučeno disanje.
Stao sam majci uz rame, a Bellatrix je kriknula: „Onda ću vas ubiti oboje!“
Ponovo sam uperio dlan u tlo pod Bellatrixinim nogama i siknuo: „Bombarda!“
Tlo se razletjelo, a Bellatrix je izgubila ravnotežu i pala.
Majka me pogledala. U očima su joj plivale suze. Bila je tako ljupka.
„Luke, volim te, nevjerojatno te volim i jako se ponosim tobom.“
Oko nas su sijevale munje, letjeli komadići fasade, asfalta, stakla, razlijegalo se režanje…
„I ja tebe, mama.“ Dahnuo sam.
„ Nikad to nemoj zaboraviti, jasno? Obećaj mi!“
U tom trenutku sam začuo kreštav povik: „Avada Kedavra!“
Pred očima mi je bljesnulo zeleno svijetlo.
Kosa moje majke je zalepršala od naleta kletve. Još me uvijek gledala sa suzama u očima. Onda joj se jedna prelila preko ruba i kliznula niz lice. Tiho je izdahnula – i srušila se.
Tamne su kovrče zatreperile u zraku i odjednom ih više nije bilo.
Okrenuo sam glavu na lijevo, zgromljen, otupljen, a istina mi nije došla do glave.
Bellatrix je grozničavo promatrala pad svoje sestre.
Odjednom se okrenula i potrčala prema Sainte Chapelle, a crna je haljina zlokobno zavijorila na povjetarcu.
Cijelog su me okovale negve – tople negve. Otac me čvrsto stisnuo uza se, da me zaustavi.
I dalje sam čuo samo svoje udisaje i otkucaje srca.
Što se to dogodilo…to se nije dogodilo, evo je, ovdje, na tlu. Tu je, samo odmara…
Stisak je naglo popustio, a ja sam se prepustio vjetru, osjetio kako mi se tijelo raznosi u dim i poletio sam za Bellatrix.
Poletio sam prema konačnome kraju, u smrtonosnu klopku.
Post je objavljen 10.01.2008. u 09:15 sati.