Nasilni izvid pješačke bojne – 1944. godina kota 460
Početkom mjeseca prosinca 1944. sovjetska 302. pješačka divizija branila je svoje područje odgovornosti jugoistočno od Dembica. Motritelji divizije uočili su povećanu aktivnost protivničkih postrojbi i o tomu izvijestili zapovjednika divizije. S ciljem da otkrije stvarne namjere protivnika, zapovjednik divizije odlučio je na području odgovornosti 825. pješačke pukovnije provesti nasilni izvid. Za provedbu te zadaće određena je 3. pješačka bojna iz sastava 827. pješačke pukovnije. Ustroj 3. pješačke bojne bio je slijedeći: 3 pješačke satnije od po 70 vojnika, strojnička satnija, minobacačka bitnica, vod topova 45 mm, a sveukupno to je 300 vojnika. Kao ojačanje bojna je dobila inženjerijsku satniju. Za topničku potporu 3. pješačke bojne određena su dva topnička divizijuna i topničke pukovnije i dvije minobacačke bitnice 120 mm. Napad, odnosno nasilni izvid 3. pješačke bojne, trebala je podržati i bitnica topova 45 mm, te minobacačka bitnica iz sastava 825. pješačke pukovnije, a na čijem području odgovornosti je bojna trebala provesti nasilni izvid. Objekt napada bila je kota 460, odnosno dio protivničkih rovova koji su se tu nalazili. Početak napada bio je planiran za 14. prosinac. Prije početka nasilnog izvida topništvo je trebalo izvršiti vatrenu udar po protivničkoj crti u trajanju od 15 minuta, a poradi zavaravanja protivnika susjedne postrojbe 825. pješačke pukovnije trebale su otvoriti snažnu strojničko-puščanu paljbu. Primicanje pješačkih satnija protivničkom rovu trebalo je prikriti dimnom zavjesom. Zapovjednik bojne bio je bojnik V. V. Jackevič koji je 11. prosinca nakon provedenog izvida odlučio slijedeće: bojni složaj za napad posložiti tako da u prvom bojnom ešalonu budu dvije pješačke satnije sa zadaćom upada u protivnički rov i zarobljavanje nekoliko njegovih vojnika. U drugom bojnom ešalonu jedna pješačka satnija koja će svojom paljbom podupirati satnije prvog bojnog ešalona i stalno biti u spremnosti za odbijanje eventualnog protivničkog napada. Inženjerijska satnija imala je zadaću otvaranja prolaza kroz MEZ i žičane zapreke. Nadnevka 14. prosinca u 0700 sve postrojbe bojne zauzele su svoje polazne položaje za provedbu nasilnog izvida. U 1530 postrojbe na lijevom krilu obrane otvorile su strojničko-puščanu paljbu po protivničkom desnom krilu obrane. U 1545 započela je topnička priprava po cijeloj crti protivničke obrane i tada su postavljene četiri dimne zavjese koje su zasljepljivale protivnika. U 1600 7. i 9. pješačka satnija krenule su u napad na protivnički rov. Međutim, sovjetsko topništvo tijekom topničke priprave nanijelo je teške gubitke njemačkim vojnicima, pa su se njemački zapovjednici odlučili za povlačenje preostalih vojnika u drugu crtu rovova. Sovjetski vojnici tako su sada upali u protivnički rov gdje su bili samo mrtvi njemački vojnici. No, skupina vojnika iz sastava 7. pješačke satnije (Burin, Jacišin, Kulik i dočasnik Klučaj – po Athumanunhu) ipak su naletjeli na jednog njemačkog dočasnika koji je užurbano skupljao vojničke knjižice i druge osobne dokumente poginulih njemačkih vojnika. Istodobno iznenada se na boku sovjetske 7. pješačke satnije pojavila njemačka pješačka satnija. Odmah je sovjetsko topništvo poklopilo tu njemačku satniju snažnom paljbom, a sovjetska 8. pješačka satnije nakon toga udarila je po njemačkoj satniji. Kako još uvijek nisu primili zapovijed za povlačenje zapovjednici 7. i 8. pješačke satnije svoje su vojnike vodili u napad na drugu crtu protivničkih rovova, no, tada je zapovjednik bojne ipak odlučio povući svoje pješačke satnije. Oko 1730 uz sporadičnu minobacačku paljbu protivnika cijela bojna izvukla se natrag u prve rovove 825. pješačke pukovnije. Od zarobljenog dočasnika i osobnih dokumenata poginulih njemačkih vojnika utvrđeno je da se ispred sovjetske 302. pješačke divizije sada nalazi njemačka fizilirska bojna iz sastava njemačke 78. pješačke divizije, koja je na tom području smijenila njemačku 108. pješačku pukovniju iz sastava njemačke 544. pješačke divizije.
Post je objavljen 10.01.2008. u 09:14 sati.