Pogledamo li knjige studenata na novinarskim fakultetima i razne medijske priručnike, u njima ćemo naći stranice i stranice ispisane o društvenoj ulozi medija. Neki taj pojam vežu uz vlast i moć, drugi pak medije shvaćaju samo kao pronositelje promidžbenih reklama i poruka, sredstvo zabave i smijeha, zaboravljajući njezinu važnu ulogu informiranja te razvijanja međuljudskih odnosa, mogućnosti promocije kulture darivanja i solidarnosti ...
Stoga je logično pitanje kako na današnje mlade utječu mediji? Konzumiraju li mladi samo one sadržaje koji im pružaju plitak, kratkotrajan i ishlapljiv osjećaj zadovoljstva ili ih, pak, potiču na radosno djelovanje i želju za pomoć bolesnima, starima i nemoćnima kojih je u našoj sredini sve više? Odgovor na pitanje kako odgojiti čovjeka osjetljivog na potrebe bližnjih i potrebnih, spremnog na žrtvu za svoju okolinu teško je ponuditi! Osjećaj uživljavanja u tuđa teška stanja i probleme trebala bi se steći odgojem i obrazovanjem, no svjesni smo da nije uvijek baš tako. U tome mediji imaju snažnu ulogu, na tom planu mogu zaista učiniti mnogo pozitivnog – prikazujući socijalne teme te pišući o bolesnima i potrebnima pozvani su senzibilizirati građane.
Još su nam u sjećanju poticaji i reklame za sudjelovanje u jednoj od najplodonosnijih akcija u Hrvatskoj »Dajmo da čuju« za nabavu i ugradnju umjetnih pužnica djeci s oštećenim sluhom. Česti pozivi i vapaji i ostalih humanitarnih udruga, na koje su nas mediji podsjećali, poput prikupljanja pomoći za obiteljima poginulih vatrogasaca s Kornata, velik broj stradalih od tsunamija u jugoistočnoj Aziji ili stanovnicima New Orleansa koje je pogodio uragan Katrina – urodili su plodom. U takvim situacijama iz naših domova telefonski brojevi kojima smo pomagali unesrećenima pozivali su se i po nekoliko puta. Mediji nas tada ujedinjuju u složne »humanitarce« sposobne i na druge širiti krugove dobrote, što je i naš poziv i obveza!
Post je objavljen 14.12.2008. u 17:58 sati.