Koji je sad ovo vrag!
Ali bez straha...ipak danas neće biti riječi o mojim vrućim snovima ili ne daj Bože o nečem još eksplicitnijem...ionako se onog eksplicitnog još jedva i sjećam! :-))
Ne...večeras ću u ove sitne sate prozboriti koju riječ o možda jedinoj konstanti koja me prati kroz život...
I ne...nije riječ o ženi...niti o muškarcu! :-)
Iz nekog čudnog razloga kojeg još ne mogu dokučiti ipak mi je od ta dva spola onaj ženski ipak dosta draži! :-)
Već nažalost samo o Formuli 1...
I ponizno priznajem, moleći na koljenima za oproštaj, da mi je to opsesija koje se nikada neću riješiti...i zbog koje sam propustio nebrojene obiteljske ručkove...ispijanje večernjih kava sa prijateljima...i ranojutarnja buđenja zbog kojih sam propustio i neke od gore navedenih radnji! :-)
Ali to je tako...svatko od nas nosi svoj križ...a ja ovaj svoj ponosno nosim i svima ga pokazujem!
I to je moj plamen koji se nikada neće pretvoriti samo u žar, jer za razliku od nekih mojih drugih vatri koje s druge strane dočeka samo ledeni mlaz, ovaj plamen je obostran i gorjeti će vječno...
I kako je to sve počelo?
I kada?
Pa možda kao i sve lijepe stvari koje počnu jednom riječi, tako je i moja priča možda počela, jer...
...prva riječ koju sam izgovorio u životu nije bila niti "mama" niti "tata" već..."auto"! :-)
I prvo sjećanje koje mi je urezano u mozak potječe iz dobi od dvije godine...vrući limeni krov kombija na kojem smo sjedili i gledali utrku svjetskog prvenstva u motociklizmu na Preluci u Opatiji...prva fotka sa desne strane je upravo sa te utrke...
I tako je valjda sve krenulo...u tijelo mi je ubačen virus koji se do sada previše proširio kako bi ga bilo što izbacilo van...
I kako uopće nekome objasniti što mi Formula 1 predstavlja?
Kako objasniti nekome onaj osjećaj kada krenem na utrku, a koji obično vežemo sa osjećajem zaljubljenosti...leptirići u trbuhu i vrtnja u glavi između ostalog?
Bi li mi vjerovao?
Kako objasniti nekome osjećaj da tjednima poslije nakon što se vratim u glavi čujem jedino mile zvukove bolida i vrtim slike vikenda koji je tako brzo prošao?
Bi li mi vjerovao?
Ne mogu ih objasniti...to znaju samo osobe koje dijele istu opsesiju...
I ne pokušavam objasniti...uostalom, svi koji me poznaju znaju da ne postojim nedjeljom kada je utrka između dva i četiri popodne...i ne postoji tako strašna prijetnja koja bi me ta dva sata mogla odvojiti od pogleda prema ekranu...
Ostavite svaku nadu, vi koji ćete pokušati! :-)
Spoiler alert!
Oni kojima su draga stakla u stanu ili kući u kojoj obitavaju neka malo stišaju svoje zvučnike...ovdje ipak nije riječ o Pavarottiju i ariji iz "La fille du régiment" sa devet visokih C-a...nego o nečem malo bučnijem...
Indianapolis F1 sounds 2007
Ferrari F1 V12 sounds
Monte Carlo 2005
Montreal Practice 2
Post je objavljen 10.01.2008. u 01:40 sati.