Marketing
Nikada se nisam uspjela oprostiti s njim =(
Točno se sjećam njegovih tamnih očiju.
I kao da sam svaki put osjećala neku radost kada bi ga podragala po baršunastoj njuškici i dala mu šećera.
On mi je bio najdraži.Bio je tako miran,nježan i dobar.A ujedno sam znala da je snažan i da bi mogao juriti brže od svih konja tamo.
Uvjek mi je bilo posebno drago kada sam njega raspremala,vodila ga na pašu...
Sjećam se tog dana,bilo je lijepo sunčano.On je polagano paso travu a ja sam se naslonila na njega i odmarala.
Sljedećeg dana više ga nije bilo.
U meni je još uvjek ostala velika gorčina kada se sjetim njega.
Bio je i više nego poseban,bio je dobar.
Obožavala sam ga,voljela više od ičega na svijetu.On je volio sve ljude oko sebe,i ljudi su voljeli njega.
Sjecam se i da sam mu jednom isprintala sličicu konja u štali i zaljepila na box.Bio je bolestan.
On je ozdravio,ali i trenerica nije znala koliko će još izdržat.
Svo moguće vrijeme koje sam mogla provest sa njime provela sam.
I kada sam jahala s njime po šumi,bio je tako miran.Svi su znali da obožavam tog konja.
Sada je već prošlo godinu dana otkako ga nema.
Drugi dan došla sam na hipodrom,njegov box je bio prazan.Brzo sam pojurila da vidim dali je u hali nije ga bilo.
Pitala sam gdje je...trenerica je rekla da je poklonjen nekim ljudima na selo.
Još uvjek meni ostaje veliki upitnik gjde je on,dali je živ i kako postupaju s njim.
Još uvjek se sjetim njega,a negdje duboko plačem jer se nikada nisam uspjela oprostit s njim.
Podragat ga zadnji put,i tiho mu šapnut da će mu tamo možda biti bolje.
Zvao se Saturn...ahhh
Post je objavljen 09.01.2008. u 19:50 sati.