
Jesam li spomenila da ja nisam od onih osoba koje žive za trenutak i koje ne razmišljaju o budućnosti?
Nažalost, to je istina.
Nije da sam neki control freak, ali ne volim kad nešto nije pod kontrolom.
Još kad bi se to odrazilo na moju sobu koja izgleda ko da je u nju pala bomba.
Jesam li spomenula da sam ja tek treći srednje?
Apslolutno mi ne olakšava život činjenica da ja još definitivno ne bi trebala razmišljati o faksu.
To je sve zbog one državne mature.
Ove godine bi trebali ponovno pisati one ispite, ovaj put kao sa izabranim predmetima.Ali naravno, nama nitko ništa ne govori.
Osim što nosimo teret pokusnih kunića, dobivamo hrpu dezinformacija ili ne dobivamo ikakve.
Molim Boga da dođe do neke velike promjene ove vlade.
Bolje bi im bilo da se ostave ćorava posla.
Prije par dana sam se skroz zamarala oko toga, nisam mogla navečer zaspati, sada me to pustilo.
Škola još malo počinje, kad se sjetim da ću se morati dizati ujutro u 6.30, muka me uhvati. 
To je sve od mene, vidim rekla sam malo toga pametnoga.
Valjda sam otupila.Mislim da sam zaboravila pisati.
Ali zato nisam zaboravila tipkati. Ne, to nikako.
A i stekla sam neke nove navike kao što su sjedenje na kavi po par sati pričajući o glupostima i šetanje po sniženjima bez kune u džepu.
A na nešto se mora utrošiti svo to slobodno vrijeme.
Post je objavljen 09.01.2008. u 19:32 sati.