Marketing
Ivan Belostenec (Varaždin (?) 1594. - Lepoglava 1674.)
Uvećajte sliku klikom na ikone.
Pavlin Ivan Belostenec školovan u Beču i rimskom Collegiumu Germanicumu, poznati je hrvatski leksikograf i propovjednik. Njegov rječnik Gazophylacium latinum-illyricum, seu latino-illyricorum onomatum aerarium (I) i Gazophylacium illyrico-latinum (II) tiskan je tek 1740. godine u Zagrebu, premda je dovršen znatno ranije, još za Habdelićeva života.
Belostencu je kajkavsko narječje rodno, no on je mnogo putovao i proveo život u različitim sredinama. Rječnik je izišao tek šezdeset i pet godina nakon njegove smrti, a razlog tomu vjerojatno valja tražiti u činjenici tragična nestanka njegova mecene, to jest, okrutne dekapitacije u Bečkom Novom Mjestu. Uz materijalnu pomoć Zrinskih rječnik bi bio tiskan već u 17. stoljeću, a ovako je ugledao svjetlo dana tek 1740. godine (reprint rječnika izišao je 1972. godine u izdanju Libera i Mladosti u Zagrebu te 1998. u izdanju Starog Grada, Zagreb).
Mikaljin rječnik izlazi u vrijeme kada se može pretpostaviti Belostenčev intenzivan rad na rječniku, pa je vjerojatno bio i jedan od njegovih leksičkih izvora. Naime, temeljni sloj Belostenčevih hrvatskih riječi oblikovan je tako da je kajkavski leksik obogaćen izborom iz Vrančićeva i Mikaljina rječnika te izborom leksema iz slavonskih govora (označeno Scl. - "sclavonice"), što je nedvojbeno učinio sam Belostenec, a pojedine riječi iz toga izbora urednici su naknadno nadopunili Della Bellinim riječima (obilježenima s oznakom D - "dalmatice").
Sjedinjavanje svih triju narječja karakteristično je upravo za pavline (Belostenec i njegovi nastavljači), dok jezuiti paralelno djeluju na afirmaciji književnoga jezika: južni, sa štokavsko-čakavskim prožimanjima (Mikalja, Della Bella), i sjeverni, s kajkavskom osnovicom uz prihvaćanje nešto elemenata dvaju drugih narječja (Jambrešić, najmanje Habdelić). Gazofilacij je ne samo na jednome mjestu sakupio leksičko blago svih narječja pod zajedničkim nazivom lingua illyrica, nego i prvi put odredio jedinstven grafijski sustav.
Na temelju jezičnih analiza što ih je proveo Josip Vončina može se zaključiti da je Ivan Belostenec radio na obama dijelovima Gazofilacija. U temeljima njegove jezične koncepcije položeni su nazori pokupskih glagoljaša, hrvatskih protestantskih pisaca i ozaljskoga kruga o prožimanju dijalekata. Neposredni uzori su bili već spomenuti rječnici, zatim književna djela, a i sam kontakt s prebjezima iz Slavonije, a urednici rječnika samo su nadopunili građom iz Della Bellina rječnika, ali i to u skladu s koncepcijom koju mu je dao njegov pravi autor. Stoga se to enciklopedijsko djelo iz naše književne baštine može s pravom smatrati ostvarenjem nastalim u 17. stoljeću. Dakako da je djelo imalo i velikoga utjecaja na književnike druge polovice 18. stoljeća i bio važnim temeljem za jezične nazore u okviru ilirskoga pokreta.
Post je objavljen 21.01.2008. u 07:00 sati.