Marketing
Ardelio Della Bella (Foggia, Italija, 14. II. 1655 - Split, 3. XII. 1737)
Uvećajte sliku klikom na ikone.
Završio je pravo i filozofiju u Napulju. Godine 1677. stupio je u isusovački red, a 1681. kao profesor došao je u Dubrovnik u isusovački kolegij. Naučivši dobro hrvatski jezik, napisao je hrvatsku gramatiku na talijanskom jeziku (Istruzioni grammaticali della lingua illirica) i trojezični rječnik (Dizionario italiano, latino, ilirico..., Venezia 17281). Drugo je izdanje priredio Petar Bačić (Dubrovnik 17582), a gramatika je kao samostalno djelo (Principi elemetari della grammatica illirica) izišla i treći put (Dubrovnik 18373). Rječnik je nastao na osnovi dubrovačkoga govora i četrdesetak djela štokavskih i ćakavskih pisaca 16. i 17. st. te je on stoga prvi hrvatski povijesni rječnik, obilato oprimjeren s tekstnim potvrdama upotrebe natuknica, s mnoštvom frazema i poslovica.
Sadrži oko 30 000 natuknica. Za gramatiku se dugo u literaturi tvrdilo da je u svemu slična Kačićevoj, što ne može biti točno već i zbog toga što se hrvatski jezik koji je opisao Della Bella podosta razlikuje od Kačićeva, ali i zbog sasvim novih tumačenja jezićnih pojava. Tu su originalna zapažanja o prozodijskom sustavu, uočavanje kategorije živosti, kategorije glagolskoga vida, a i bolja je razredba riječi na leksičko-gramatičke razrede i podrazrede. Della Bella je uočio da akcent ima razlikovnu funkciju, da neke imenice mijenjaju akcent u kosim padežima, da su nastavak za G jd. imenica sklonidbe e i nastavak u G mn. svih triju sklonidbi uvijek dugi, da pridjev i prilog tvoren od njega mogu biti u opoziciji po kvantiteti, da se neodređeni i određeni lik u opisnih pridjeva razlikuju po akcentu, da neki glagoli mijenjaju akcent u 2. i 3. licu jednine u aoristu te da se promjenljive riječi mogu razvrstati u akcenatske tipove. Među oblicima ima u odnosu na Kačića više štokavskih, pa i novoštokavskih obilježja, npr. G mn., A mn., I mn. u imeničnoj sklonidbi.
Vrijeme pojave Della Bellina rječnika i gramatike bilo je presudno za ulogu koje će to djelo odigrati. Ono je tada bilo novost jer je od pojave zadnjega štokavskoga rječnika (Mikaljina) prošlo gotovo osam desetljeća, a od jedine dotad hrvatske gramatike (Kačićeve) pune 124 godine. Della Bellina je gramatika bila dostupnija od Kačićeve i svakako aktualnija pa je imala mnogo veći utjecaj. Jezik dubrovačke književnosti, s dva i pol stoljeća bogatom tradicijom, i razvijeni dubrovački urbani jezik u svojoj dijakronijskoj i sinkronijskoj perspektivi prvi je put opisan upravo u Della Bellinu djelu te je tako taj jezik mogao biti uzorom mnogim književnicima, leksikografima i gramatičarima. Taj se utjecaj izravno vidi još i u preporoditelja, iz čega se zaključuje da je Della Bella imao velik udio u oblikovanju hrvatskoga književnoga jezika, posebice svojim propisom o jednosložnoj jekavskoj zamjeni i dugoga i kratkoga jata.
Post je objavljen 20.01.2008. u 07:00 sati.