Pregled posta

Napuljski mastif

Korisne informacije


Zemlja porijekla:
Italija

Namjena:
Pas čuvar i kućni pas.

Veličina:
Visina mužjaka iznosi između 65 i 75 cm, visina ženke između 60 i 68 cm.
Dlaka:
Dlaka je kratka. Boja je plavosiva, priznaju se još siva, crna, smeđa, crveno-žuta i miješana boja.

Njega:
Otpale dlake se za vrijeme linjanja mogu najbolje odstraniti gumenom četkom. Napuljski mastifi vole suho mjesto za spavanje bez propuha i dovoljno mekano kako se ne bi stvorili žuljevi. Napuljski mastifi su dominantni, oprezni, uravnoteženi, mirni, hrabri, inteligentni, privrženi i nesebični psi. Ne laju bez veze.



Odgoj:
Ove pse treba odgajati s puno osjećaja. Morate ih odgajati dosljedno i ne smijete popustiti dok ne izvrše vaše naredbe. Ovi psi nisu za početnike. Smiren i uravnotežen gospodar će najbolje potaknuti pozitivne strane ovog psa. Mastifi po prirodi žele zaštititi svoju obitelj i za to im nisu potrebne naredbe.

Socijalno ponašanje:
Mužjaci će se prema drugim mužjacima ponašati dominantno, prema djeci su dobronamjerni ako ih ne zadirkuju. Ako ga u mladim godinama dobro socijalizirate, tj. ako se dovoljno susreće s pozitivnim utjecajima, prihvatit će kasnije bez problema druge kućne životinje.

Vježbanje:
Mladi mastif ne smije previše trčati i igrati se. Njegov se poriv za kretanjem mora obuzdavati. Kao i inače, mora se paziti da se njegova snaga usmjeri na razvoj. Odrasli mastifi nemaju veliku potrebu za kretanjem. Žive kratko, do 10 godina.

Bolesti:
Skloni su displaziji kukova i panostitisu, te upali očne žlijezde što je ponekad potrebno odstraniti kirurškim putem.


Standard

Opće odlike:
Mastino napoletano je odličan čuvar i službeni pas. On je izuzetno snažan, jakih kostiju, pun snage i usprkos tome istovremeno veličanstvenog izgleda, robustan i hrabar. Njegov izraz je inteligentan, uravnotežene naravi, poslušan i nije agresivan, kao čuvar ljudi i stvari nenadmašan. Građa tijela pokazuje, općenito teškog, vrlo širokog, robusnog psa, čija je dužina tijela veća od visine grebena. On je harmoničan u odnosu na format (veličina, težina, jačina kostiju) i relativno harmoničan u odnosu na profil. Koža nije pričvršćena uz tijelo, već je slobodna. Pomična koža prekriva cijelo tijelo, posebno glavu, gdje duboki nabori na vratu čine podbradak.
Glava:
Brahiocefalna (kratke njuške), masivna, kratka, između jagodičnih kostiju široka lubanja. Dužina glave je 3/10 visine grebena. Dužina njuške treba biti 1/3 dužine glave. Pri tome mastino od 70 cm visine grebena ima dužinu lubanje od 14 cm i njuške 7 cm, što je ukupno 21 cm. Širina lubanje između jagodičnih kostiju iznosi više od ukupne dužine glave ili je gotovo ista (duga koliko i široka).

Indeks lubanje je 66. Linije lubanje i nosnika su paralelne. Koža bogata naborima tipična je prije svega na dijelu od vanjskog očnog kuta ka kutu usana.

Nosna gljiva:
Produžava se u liniji nosnika. Gledano iz profila ne treba stršati ispred usana. Treba biti velika, vlažna i hladna. Nosnice su velike i otvorene. Boja treba odgovarati boji dlake: crna kod crnih pasa, tamna kod svih ostalih boja i smeđa kod smeđe dlake.

Nosnik:
Ravan. Njegova širina, mjereno u sredini, treba biti oko 20% dužine glave i oko 50% dužine njuške.

Usne:
Usne su debele, mesnate, viseće i teške.Od naprijed gledano, svojim rubom gornje usne na mjestu spajanja prave oblik slova Y. One su viseće, tako da njuška, gledano od naprijed, djeluje puno šire. Osim toga, one doprinose paralelizmu bočnog izgleda njuške i ravnom prednjem dijelu, dakle kvadratična njuška. Donja bočna profilna linija njuške, koju čine usne, nema najnižu točku na usnama, već u kutu usana u kome je jasno izražena sluznica, što znači da sluznica treba biti vidljiva na mjestu spajanja gornje i donje usne (žvale).

U profilu donja linija vilice čini zatvoreni polukrug. Dužina donje vilice odgovara dužini nosnika. Dužina vilice treba biti tolika, da kut usana leži na okomici s vanjskim očnim kutem.

Vilica:
Snažna i dobro razvijena, s perfektnim redom zuba, pri čemu unutrašnja strana gornjih sjekutića naliježe na vanjsku stranu donjih (škarasto zubalo), ili gornji sjekutići vrhom naliježu na donje sjekutiće (kliještasto zubalo). Strane, prije svega snažne donje vilice, imaju tendenciju, pogotovo u zadnjim dijelovima, ka luku (zavijen dio). U prednjem dijelu donja vilica vrlo dobro razvijena i nikako "nestajuća". Bijeli zubi, pravilno raspoređeni, potpuni u razvoju i broju.

Stop:
Treba biti pod kutem od 90 stupnjeva, a kut između vrha nosa i čela je 120-130 stupnjeva.

Lubanja:
Dužina je 2/3 ukupne dužine glave, pri čemu je širina lubanje u jagodičnim kostima približno jednaka dužini lubanje. Jagodične kosti su naglašene i postavljene su daleko "ispred", tako da muskulatura vilice i sljepoočnice imaju dobro uporište. Gledano od naprijed lubanja je okrugla, a takva slika je i iz profila, osim površine između korijena ušiju, koja treba biti ravna. Zatiljna kost je naglašena.

Uši:U odnosu na lubanju uši su male, trokutaste, daleko jedno od drugog usađeno, ako su nekupirane prednjim rubom naliježu na obraze. Svojom dužinom ne premašuju liniju gdje se vrat spaja s glavom. U korijenu, uši su blago podignute. Ako su uši kupirane i to gotovo potpuno, čine jednakostranični trokut.

Oči:
Kapci trebaju naleći dobro na očnu jabučicu. Prilično daleko jedno od drugog, tendencija ka okruglom obliku, a zbog obilate kože na glavi nisu potpuno otvorene i zbog toga djeluju ovalno. Očna jabučica je postavljena duboko. Boja očiju odgovara boji dlake: crna, siva ili smeđa.

Vrat:
Kratak, silan, vrlo mišićav. Dužina, mjereno od potiljka do grebena je 3/10 visine grebena, a obujam, mjeren na sredini vrata, oko 8/10 visine grebena. Gornja linija je u prednjoj trećini lako zaobljena. Donja linija pokazuje puno slobodne kože koja čini podbradak, koji ni u kojem slučaju ne smije biti prejak i uvijek mora biti između lijeve i desne strane - počinje na obje strane donje vilice i pruža se do oko polovice vrata.

Tijelo:
Dužina tijela je 10% veća od visine grebena, mjereno od ramenog zgloba ili vrha prsne kosti do sjedne kosti.

Prsa:Široka, velike zapremine, sa snažno razvijenom muskulaturom. Njihova širina, koja odgovara grudnom košu, treba biti na donjoj graničnoj liniji (između uporišnih točaka podlaktica) 40-45% visine grebena. Vrh prsnne kosti treba biti na istoj visini s ramenim zglobom.

Prsni koš:
Velike zapremine, spušten do laktova ili nešto ispod. Njegov polumjer se lagano smanjuje do prsne kosti, ali ipak ne pravi zakrivljeni prsni koš. Rebra duga, dobro zasvođena, usko postavljena i imaju širok međusobni razmak. Zadnja rebra (lažna) su duga, kosa i dobro otvorena. Obujam prsnog koša treba prelaziti visinu grebena za 1/4. Mjereno prije zakrivljenja, obujam je za 10 cm manji. Dubina prsnnog koša je 50 - 55% visine grebena, a polumjer 32%. Torakalni indeks ne treba biti preko 8, obično je nešto manji. Donja linija prsnog koša u profilu pokazuje razvučeni polukrug, koji se pruža do trbuha i tu se sasvim lako penje i dalje ide ravno.

Leđa:
Gledano sa strane, pokazuju ravnu liniju koja je prekinuta samo grebenom. Leđa su široka. Dužina je 32% visine grebena.

Slabine:
Dobar prijelaz od leđa ka slabinskom dijelu. Promatrano sa strane blago konveksna. Dobro razvijena muskulatura svom širinom. Dužina je 1/5 visine grebena, a širina odgovara dužini i iznosi 14,5 - 16 cm.

Trbuh:Donja linija je gotovo vodoravna kao produžetak prsnnog koša. Trbuh je velik, koljeni nabor mali.

Sapi:
Nastavljaju blago konveksnu liniju slabina. Trebaju biti široke, jake i mišićave. Poprečni presjek između kukova je 1,5/10 visine grebena. Trebaju biti naglašene. Dužina je oko 3/10 visine grebena. Kut sapi s horizontalom je oko 30 stupnjeva.

Spolni organi:
Oba testisa razvijena i spuštena u mošnje.

Rep:
Veza repa sa sapima je široka. Rep je u korijenu debeo, snažan, do vrha se blago sužava. Kad je pas u mirovanju prve dvije trećine su viseće, a zadnja trećina blago savijena nagore .Ne smije biti uspravan ili nošen zavijeno iznad leđa. Kada je pas u akciji rep je ravan, ali nešto iznad leđa nošen. Dužina je do skočnog zgloba. Za oko 1/3 mora biti kupiran.

Prednje noge

Lopatice:
Trebaju biti duge, lagano ukošene, obložene dugim, dobro razvijenim i jasno odvojenim mišićima. Dužina lopatice je oko 3/10 visine grebena. Kut s horizontalom je 50 - 60 stupnjeva.

Nadlaktice:
Nadlaktice su 2/3 svoje dužine priljubljene uz tijelo. Trebaju biti kao i lopatice - obložene jakom, plastičnom muskulaturom. Kut s horizontalom je 55 - 60 stupnjeva, a dužina im je 30% visine grebena. Pružaju se gotovo paralelno sa središnjom linijom tijela.

Podlaktice:
Koso postavljene, vrlo snažnih kostiju. Uzdužna brazda između lakta i kosti treba biti jasno izražena. Visina podlaktice do lakta je 5,2/10 visine grebena, lakat je pokriven s puno slobodne kože i paralelan je središnjoj liniji tijela. Ne trebaju biti jako priljubljeni uz tijelo, ali ne smiju niti ići prema van. Vrh lakta se treba nalaziti na okomici spuštenoj sa zadnjeg dijela lopatice.

Šaplje:
Nalazi se na okomici podlaktice, široko, suho, bez kvrga, osim takozvane "graškove kvrge" na zadnjem dijelu zgloba.

Došaplje:
Gledano od nazad, treba biti blago unazad postavljeno, ali u nastavku ravno postavljene prednje noge. Promatrano sa strane, postavljeno je blago koso pod kutem 70 - 75 stupnjeva. Dužina ne treba biti manja od 1/6 ukupne dužine podlaktice mjereno do lakta.

Šape:
Okrugle, vrlo velike, dobro zatvorene i zaobljene. Jastučići suhi i oštri, dobro pigmentirani, jaki, zaobljeni nokti.

Zadnje noge

Bedre:
Duge i široke, s jakim plastičnim, jasno odvojenim mišićima. Zadnja linija ima tendenciju ka ravnom. Dužina ne treba biti manja od 1/3 visine grebena. Kut je oko 60 stupnjeva i zatvara s kukom, od nazad ka naprijed, pravi kut. Okomica na bedru treba biti paralelna s gornjom površinom tijela.

Potkoljenice:
Jakih kostiju i mišićave. Dužina nešto manja od bedre. Kut, od naprijed ka nazad 50 - 55 stupnjeva. Koljeni kut je 110 - 115 stupnjeva. Uzdužna linija između lisne kosti i goljenice treba biti jasna.

Skočni zglob:
Bočna površina uvijek dovoljno široka. Iskošenošću potkoljenice kut skočnog zgloba prema naprijed je otvoren. Razmak od skočnog zgloba do jastučića je 2,5/10 visine grebena. Prednji kut, odnosno kut potkoljenice i zadnjeg došaplja je 140 - 145 stupnjeva.

Došaplje:
Snažno i suho, gotovo cilindrično. Dužina je oko 1/4 visine grebena. Od nazad i sa strane treba biti skoro okomito. Eventualni peti prst - jednostruki ili dupli - se amputira.

Šape:
Kao prednje, samo ne toliko velike.

Dlaka:
Treba biti gusta i svuda jednako duga. Fina, kratka, a najviše 1,5 cm duga. Nikada ne smije biti ni nagovještaja duge dlake na tijelu, nogama ili repu. Dlaka treba biti svilenkasto blistava.

Boja:
Poželjne su boje crna, siva, plavo siva, smeđa, crveno - žuta i jelenje crvena. Sve boje mogu biti u tigrastoj formi. Male bijele oznake na grudima i vrhovima prstiju su dozvoljene.

Koža:
Jako puno kože koja je slobodna na cijelom tijelu, prije svega na glavi, gdje su duboki nabori i čine podbradak. Pigment treba biti taman i odgovarati boji dlake. Pigmentacija noktiju i donjih površina jastučića uvijek je tamnija.

Visina:
Mužjaci 65 - 75 cm, ženke 60 - 68 cm.

Težina:
Mužjaci 50 - 70 cm, ženke 15% manje.



Kretanje:
Tipična odlika pasmine je kretanje u koraku, lagano i nespretno kao medvjed. Korak je spor i velik. Galop je rijedak.

Nedostaci u tipu i građi

Opći izgled: Prelagana ukupna slika, slabe kosti, nedostatak harmonije.
Glava: Linije glave koje nisu paralelne (teška greška).
Nosnice: Padajuće ili uzdignute od linije nosnika. Nedostatak pigmentacije. Mali nosni otvori.
Nosnik: Previše dug ili kratak. Gornja linija padajuća ili se završava u špic.Linija nosnika koja nije ravna.
Usne: Kratka ili duga vilica. Usne previše ili nedovoljno razvijene. Kut usana previše izražen, previše opušten, nije na odgovarajućem mjestu ili ga uopće nema. U špic završavajuće vilice. Sastavno mjesto gornjih usana - umjesto da pravi obrnuto V, pravi obrnuto U.
Vilice: Nedovoljno snažne, preveliki predgriz koji mijenja tipičan izraz lica. Podgriz zbog nedovoljne dužine lica (diskvalifikacija), kosi zubi (ozbiljna greška), nepravilni i nepotpuni zubi, istrošene žvačne površine zuba.
Lubanja: Mala, kratka, okrugla, uska u jagodičnim i sljepoočnim kostima, ravni nadočni lukovi, slaba žvačna muskulatura, nedostajuća ili prenaglašena zatiljna kvrga, ravno čelo, slab ili nepostojeći stop, ako linije lubanje i njuške nisu paralelne.
Oči: Male, naprijed izbočene, mutne, svijetle u usporedbi s bojom dlake, predaleko jedno od drugog usađene, ektropija, entropija, preblizu postavljene oči, nedostatak pigmentacije šarenice.
Uši: Preduge ili prekratke, prenisko usađene, loše nošene ili loše kupirane.
Vrat: Tanak, predug ili prekratak, prenisko usađen, ravan na stranama, nedostajući ili previše razvijen podbradak, nedostajuća zaobljenost gornje linije, loš prijelaz prema naprijed.
Lopatice: Strme, teške, kratke, nedovoljno razvijeni mišići. Lopatice koje stoje preblizu jedna drugoj.
Nadlaktice: Previše koso ili prestrmo postavljene, kratke, nedovoljno razvijeni mišići, slabe kosti.
Podlaktice: Kratke, porozna građa kostiju, nisu okomite, iskrenut ili čvrsto priliježući lakat, duboko pazuho, duboko ili visoko postavljeno.
Šaplje: Jasno podignute kosti.
Došaplje: Kratko ili dugo, slabo, strmo postavljeno, od naprijed gledano nije okomito.
Šape: Ovalne, ravne, prsti nisu zaobljeni, ukočeni prsti, nedostajući pigment na jastučićima i prstima. Jastučići mesnati s finom kožom.
Tijelo: Dužina odgovara visini (kvadrat, predugo).
Prsa: Uska, nedovoljno duboka, nedovoljna mišićavost. Vrh prsnne kosti leži preduboko.
Prsni koš: Nedovoljne visine ili dubine, ravna rebra ili bačvaste grudi, jasna kljunasta forma, kraća prsna kost, nedovoljna lučnost rebara.
Rebra: Nedovoljno zaobljena, međurebreni prostor nije širok, posljednja rebra prekratka.
Leđa: Kratka, ulegnuta, šaranasta, "lom" leđne linije na 11. kralješku, nenaglašen greben.
Slabine: Duge, ravne, uske.
Trbuh: Opušten trbuh, dugi bočni dijelovi.
Spolni organi: Nedovoljna razvijenost testisa. Monorhid ili kriptorhid.
Sapi: Uske, nedovoljno duge, ravne, nedovoljno padajuće.
Bedre: Kratke, slabi mišići, uske, u koljenu iskrenute prema van, prestrme ili pod prevelikim kutem
Potkoljenice: Slabe kosti, uzdužna linija između goljenice i lisne kosti nedovoljno izražena, prestrma ili pod prevelikim kutem.
Skočni zglob: Daleko gore, nedovoljno širok, otvoren ili prezatvoren kut.
Došaplje: Dugo, slabo, peti prsti.
Zadnje šape: Vidi prednje.
Rep: Predug, prekratak, u korijenu tanak, zarolan iznad leđa ili nošen više od leđa, skraćen rep.
Dlaka: Duga ili oštra.
Boja: Bijele oznake, osim na grudima i vrhovima prstiju.
Koža: Na tijelu suha, priljubljena, nedovoljno slobodne kože, bez nabora na glavi, bez podbratka.
Veličina: Prevelik ili premali.
Narav: Plašljivost, nesigurnost, pretjerana agresivnost je mana za diskvalifikaciju.

Diskvalifikacijske greške

Glava: Jasno odstupanje ili prelaženje dužinskih odnosa lubanja - njuška.
Nosnice: Potpuni nedostatak pigmenta.
Nosnik: Konkavan, jasan ovnujski.
Oči: Staklaste, obostrana neobojenost kože kapaka, škiljavost.
Vilice: Izražen predgriz, podgriz.
Vrat: Nedostatak podbratka.
Spolni organi: Monorhid, kriptorhid.
Rep: Urođena bezrepost, "okrnjen rep", rep zamotan preko leđa.
Boja: Potpuno bijel, izražene bijele oznake.
Visina: Viši od 75 cm, više od 3 cm ispod donje mjere.

Bodovna skala
Opći utisak i građa - 30
Lubanja i vilice - 20
Oči i uši - 10
Prsni koš - 15
Slabine i sapi - 10
Noge - 20
Rep - 10
Dlaka i boja - 15
Izraz i narav - 20

Kvalifikacije
Odličan: ne ispod 140 bodova
Vrlo dobar: ne ispod 130 bodova
Dobar: ne ispod 110 bodova
Dovoljan: ne ispod 100 bodova

Povijest pasmine

Svi europski mastifi su potomci tibetskog mastifa, najdrevnijeg člana porodice pasa. Prve azijske mastife je vjerojatno u Grčku iz Indije doveo Aleksandar Veliki oko 300 godina prije Krista. Grci su pse zatim doveli Rimljanima, koji su ih usvojili s entuzijazmom i koristili ih u borbama u areni. Naziv "mastif" je izvedenica iz latinske riječi massivus, što znači masivan.
Engleski stručnjaci, međutim, imaju drugu teoriju. Oni tvrde kako su mastifa oko 500 godina prije Krista doveli Feničani u Britaniju, te se od tamo proširio cijelom Europom. U svakom slučaju, napuljski je mastif direktan potomak rimskog molosa. U vrijeme kad je vrsta izumrla diljem ostatka Europe, uspjela je preživjeti u Campaniji, unatoč vremenskim nepogodama i ratu. Stoga možemo slobodno reći kako je napuljski mastif postojao u Campaniji 2000 godina, iako nije službeno priznat do 1946., a standard mu je objavljen tek 1949.

Napuljski je mastif uzgajan za upotrebu u ratu i krvavim spektaklima u rimskoj areni. Danas ova snažna pasmina ima opravdano zasluženu reputaciju cijenjenog psa čuvara. Napuljske mastife koristi talijanska policija i vojska, zatim stočari, velika poduzeća i vlasnici imanja za zaštitu ljudi i imovine. Iako je prvi put prikazan 1946. na izložbi u Italiji, ova pasmina je još uvijek prilično rijetka u Sjedinjenim Državama.











Post je objavljen 09.01.2008. u 17:17 sati.