Marketing
Desire to fire
Kad se vratim u proslost,shvatim koliko mi mnoge stvari i mnogi dogadjaji nedostaju.
Kako mi fale mnoge budalastine sto sam tada radila(kao da sada toga nema ;P)...sto smo radili...
Fali mi ono trcanje po nekim zabacenim ulicama...pa kada nas dvije trcimo od kuce do kuce i zvonimo ljudima na vrata,pa onda pobjegnemo(uzas! :D),a oni nam onda nabrajaju sve po spisku.Ali da,nedostaje mi.
Pa kada tim istim ljudima posaljemo "pozivnice" da izadju na ulicu,a nas dvije pravimo neku priredbu,pjevamo,plesemo,zapravo sramotimo se,a oni nam aplaudiraju :DDD
...kad se nas dvije posvadjamo,a ona kaze "Vidjeces ti,doci ce moj tata!" Jebiga, djeca :D
Nedostaju mi i one silne modrice i rane na koljenima.Stvarno.
Kad odemo na neku blatnjavu livadu pa po 6 sati igramo odbojku.Dobro,mi smo to zvali odbojkom :D
Kada prolazimo ulicom i takmicimo se u tome koja ce vise ljudi pozdraviti i koliko ce joj ljudi odgovoriti,bez obzira sto nemamo pojma ko su.
Kada odemo na neku livadu,Bogu iza nogu i "igramo se",a onda pljusne kisa iz vedra neba...
...kada u decembru mjesecu ona padne u rijeku...hahaha...pa se presvlaci u nekom sumarku i u tom momentu naidje hrpa ljudi...a ja se smijem...a ona cijedi kroz zube "ubicu teeee".. :)
Nedostaje mi ona zima kad smo se sankale sa najvece moguce obale,okrenute ledjima,ili lezimo jedna na drugoj...i rekoh,ako tad nisam poginula,zivjecu još 100 godina :D
Sva ona silna kupanja,ubacivanja MENE obucene u vodu (smrc!),nocna kupanja,kampovanja,vristanja u satoru,trke u pjesku do koljena...
Nedostaje mi onaj kisni dan,prosle godine,kada vise nismo znali sta cemo od sebe,pa smo u 7 sati ujutru obukli role,u pidjamama,i odvezli se do autobuske stanice i mahali ljudima u busu.Po najvecem pljusku! :))
I onda shvatim...zaista sam imala prelijepo djetinjstvo...prelijepo kada racunam dijecije radosti i gadosti, ne racunam starce u to..
Jesam li ostarila,ako mogu da kazem:"Bilo je to dobro vrijeme"?
Voljem
Post je objavljen 09.01.2008. u 15:14 sati.