Na dvanaestu godisnjicu od parafiranja Mirovnog sporazuma za Bosnu i Hercegovinu u Dejtonu bjelodano se dokazuju organske mane tog akta:nespremnost i nesposobnost dosadasnjih mirovnih misija kao rezultat izostanka,volje medjunarodnih autoriteta da uistinu rijese bh.pitanje na zdrav nacin;karakter aktera domace politicke scene koji rade o glavi bh.drzavi iz razlicitih motiva,svjesno ili nesvjesno.Drzava je u blokadi,atakuje se na njen integritet,prijeti joj se novim ratom
(NE)ZELJENA ZEMLJA
BiH kao drzava nije zeljena ni od kog van nje u vremenu kojeg je obiljezio pad berlinskog zida,raspad SSSR-a i Varsavskog pakta,krvavo rasturanje SFRJ.Od odlucujucih medjunarodnih faktora BiH je ostavljena u cetiri navrata na
(ne)milost susjeda pomahnitalih od postkomunisticke velikonacionalne euforije,koja je ozivjela ovoprostorni nacifasizam sa uzasima sto ih takva ideologija nosi.Prvi put je BiH zanemarena,kad su Njemacka i Vatikan sa srodnim zemljama,podrzali ubrzano osamostaljivanje Slovenije i Hrvatske po osnovi historijsko-vjerskog sentimenta
i obnovljenih geopolitickih i ideoloskih interesa.Drugi put je BiH ostavljena sama sebi kada je od nje tadasnja Evropska zajednica trazila da referendumom potvrdi zelju za suverenitetom,sto je uradjeno na najdemokratskiji nacin s dvotrecinskim postotkom glasova za samostalnost.Umjesto da zastite takvu odluku prijetnjom pretendentima na njen prosor,BiH je formalno medjunarodno priznata u punom kapacitetu i prepustena agresiji susjednih Srbije i Crne Gore i,potom,u manjoj mjeri Hrvatske.Treci put je izdana od Savjeta bezbjednosti OUN-a,koji je cak zabranio zrtvi agresije pravo na oruzje za odbranu,mada se rat odvijao od pocetka i s vidnom genocidnom namjerom.Cetvrti put je BiH prepustena hirovima medjunarodnih mocnika i hegemonista iz susjedstva Dejtonskim sporazumom i ustavom unutar njega,koji je sugerisao da je pitanje dana kada ce se bh.drzava raspasti.BiH se raspala nije,ali nije ni drzava koja o sebi moze voditi racuna.
Dejtonski ustav je geopoliticki legitimirao Republiku Srpsku(ali ne i kao medjunarodnopravno zasticeni ekskluzivitet,kako bi se htjelo u Banja Luci),sto je ne samo priznanje ucinaka agresije i genocida,vec odrzavanje
"prava"da taj entitet unutar sebe i prema bh.drzavi djeluje po osnovu primarnog motiva,a to je podjarmljivanje BiH velikosrpskim namjerama.Istodobno,ostavljeno je Hrvatima i Bosnjacima da se gloze oko ostatka BiH,jer su danas demografski i politicki sasma inferiorni u RS-u.
Sam diskriminirajuci naziv Republika Srpska i njena prostornost govore da je u biti te tvorevine negacija Bosne i Hercegovine i kao drzave,s dokazanim i medjunarodno priznatim kontinuitetom,i kao civilizacijske posebnosti.
Hrvanje BiH i RS-a traje vec trinaestu postdejtonsku godinu,a pocelo je i ranije.Neko mora nadjacati-milom ili silom.
Neodrzivo je ustavno stanje u kojem je entitet RS dokazano jaci od drzave.
Gotovo dvije decenije traje politika otudjivanja bh.Srba od svoje domovine,svog kulturno-historijskog zavicaja i civilizacijske samosvojnosti,od svoje drzave Bosne i Hercegovine,koju su sa predstavnicima drugih naroda uspostavili 25.i 29.novembra 1943.Uprkos tome,nedavno objavljeni rezultati istrazivanja pokazuju da vise od dvije trecine bh.Srba nemaju nista protiv BiH i zivota u zajednickoj drzavi sa Hrvatima i Bosnjacima.Dakle,treba pruziti ruku dobre volje ovdasnjim Srbima kako bi izasli iz (samo)izolacije i oduprli se (samo)otudjivanju-nametnutim im od njihovih nazovi nacionalnih vodja cija politika dokazuje da je samo na stetu Srba,radikalno im smanjujuci prostor gdje su bili svoji na svom sa drugima.Sada su tamo dominantno-drugi.
Velikosrpske i velikohrvatske politike cine civilizacijski grijeh prema sunarodnjacima u BiH,nastojeci da im potaru njihovu bosanskohercegovacku izvornost i utemeljenost.To je,uz ostalo,otvorilo prostor da kvazitumaci bosnjacko-muslimanskih interesa pokusaju uspostaviti primat te nacionalno-vjerske grupacije u BiH,pozivajuci se na izdaju"onih drugih".Pri tom treba naglasiti da kleronacionalizam medju Bosnjacima,koji preferira panislamizam,takodje zagovara otudjenje bosnjackih muslimana od sebe i svog.
STAKLENO ZVONO
Pod staklenim zvonom tzv.medjunarodne zajednice BiH vegetira kao drzava i drustvo.Dejtonski staklenik ocuvao je klice zla,slabasno sijuci sjeme za oplodjivanje bosanskohercegovackog moguceg dobra.
SDA i SBiH gotovanski uzivaju pod dejtonskim staklenim zvonom,sipajuci parole o bh.drzavi,a istodobno svidjaju
svoje poslove koristeci pogodnosti sto im pruza vlast.Te dvije stranke medjunarodnim pokroviteljima delegiraju odgovornost za pravljenje drzave za koju su oni,kao najvise.SBiH postaju inicijativnom tek kada njen stranacki prvak dodje u opasnost da bude uklonjen s politicke scene od visokog predstavnika.SDA i SBiH besramno igraju na kartu Bosnjaka kao zrtve,govoreci u ime mrtvih,a na stanje i potrebe njihovih najblizih gledaju s arogancijom onih kojima niko nista ne moze,a svasta im treba.Takav je njihov odnos i prema vecini branitelja BiH,i gradjana,generalno.
Socijaldemokrati takodje uzivaju pod staklenim zvonom,kolebajuci se u ideoloskim odrednicama,ruzeci na sve strane,ulizujuci se protektorima,i,ne cineci nista ozbiljno na izmjeni stanja po mjeri svojih programsko-predizbornih zakletvi.Nazoviliberali prodali su poodavno dusu i ugled za jedno ministarsko mjesto i,danas i ovdje,ne znace nista u vremenu koje bi trebalo da je u znaku njihove ideje.
Dejtonska Bosna i Hercegovina je drzava koje nema.BiH je zrtva kalkulantstva medjunarodnih autoriteta,zarobljenik ratnih politika iz susjedstva,zatocenik parazitskih i nekompetentnih domacih politicara.
BiH su zatekle tri tranzicije,kao ni jedno drugo drustvo.Sam povratak iz socijalizma u kapitalizam je vanrednost koja sasma obrce socijalno-politicko stanje pojedinaca,porodica,drustva,drzave.Drugi prelazak,iz rata u mir,je ovdje i danas odlucujuci,a traje.Trece je nastojanje da se BiH premjesti iz Dejtona-kao sinonima medjunarodnog grijeha i protektorata,u Brisel-kao obecavajuceg simbola optimalne sigurnosti,demokratske perspektive i ekonomsko-socijalnog napretka.
RATNA LOGIKA
Medjunarodni autoriteti moraju napokon punom snagom i udruzeno pomoci BiH da stane na svoje noge,inace ce im se bh.problem vratiti kao ko zna kakva sve mora.Ovdje je nuzna snazna mirovna misija sve dok BiH ne dobije ustav takve demokratske snage i takve samozastite da drzava moze funkcionisati djelotvorno unutra i prema vani,s efikasnim mehanizmom odbrane od unutrasnjih opstrukcija.Ovdje je nuzan OHR sve dok BiH ne postane cvrst kandidat za EU.Ovdje su nuzne medjunarodne vojne snage(EUFOR sa NATO-om u zaledju)sve dok BiH ne udje u NATO.
Ali,ne moze se sve dobiti na tanjuru.Ovdje je neophodna nova politicka volja koja ce ici na prestrukturiranje bh.politicke scene,udruzujuci snage mira protiv jos vladajuce ratne logike,uvezujuci gradjanski politicki potencijal radi nadvladavanja nacionalistickih hegemonizama i separatizama.Ovdje je prijeko potreban snazan prodor demokratski motivisanih mladih na politicku scenu spram njihovih vrsnjaka zavedenih kleronacionalizmom.A stanje mladih i
(ne)odnosi medju njima je glavni bh.problem,
("Oslobodjenje")
Post je objavljen 09.01.2008. u 14:04 sati.