ta cura..ah ta cura..ponekad se pitam vrijedi li ona toga??srce mi govori naravno da vrijedi ,a mozak da sam budala jer sam toliko razmisljao o njoj i to sve al cemu??ona je sada daleko..predaleko od mene..ne zna nista o meni ,o tom novom meni..i zao mi je.mozda zivi pola sata voznje od mene ali to je za mene miljama daleko.sada ima novi zivot.savrsen zivot.onakav kakav nije imala prije godinu dana.a sada super drustvo ,izlasci i sreca.jos samo ja falim da joj se samo tako usecem u taj zivot i pocnem je vracat u neke stvari koje vise ne postoje.ne znam sto da napravim.sve bih dao da ju vidim.naravno da to stoji ovako: da li da mislim na nju i na njezin sreden zivot pa ipak odlucim da je ne zelim vidjet ,ili da mislim samo na glupog sebe i da dodem do nje i vratit joj mrznju i gadenje na lice.ona ne bi mogla drukcije reagirat da me vidi.zasto?jer sam joj tolko zla nanio da ja budala TEK SAD to vidim. i sad patim zbog toga.umro bi za nju.nisam siguran za kog bi to mogao al znam da za nju bi.
ugl ne trebam ni spominjat kako bih sve vratio otprilike 3 godine unatrag.ne zna da sam se promijenio al ima li to veze?sto ako ja odem van i sretnem ju ondje,jos mi samo to treba.umro bih od srece kad bi me samo pozdravila.al mislim da ne bi.a mozda i bi.ipak smo si bili nesto..prijatelji.ne najbolji ali prijatelji.al sada nakon svih ovih dana koji su se stapali u samo jednu misao a to je bila ona sada mogu reci nesto u sto sam siguran.tek sam sada siguran jer se nikad nisam ovako osjecao.volim ju.ali kao sto naslov kaze.does it worth??ona je vrijedna toga sve u njoj je vrijedno toga.prije sam ju vidio svaki dan.bilo je to davno.mozda ne tako davno kalendarski,ali za mene prijasnja stranica zivota..bilo mi je dosta da je pogledam u njene jesensko smede oci i da se smirim.samo sto ona to ne zna.al neka ne zna.bolje da ne zna.ako dode ,bojim se tog dana.bilo bi mi je zao.isuse kako bi to bilo sebicno od mene! nakon svega samo tako uletit njoj i sve rec samo da sebi olaksam a nju ko jebe, nisu bitni njezini osjecaji.mislio sam na to.al ak bi bila pametna da joj to kazem ne bi uopce imala osjecaje..e to bi bio njen pravi potez..od same pomisli na nju me boli trbuh.mislim ocu rec da me konstantno boli trbuh lol sto znaci da stalno mislim na nju.a kad si nemrem pomoc znate kakav je to osjecaj (fala na suosjecajnosti *wee*)..al ovo je drugacije.ljubav bi trebala ic ovak : upoznas nekog,zaljubis se mastas o njemu/njjoj dok tu osobu ne upoznas ,sprijateljis ,ostavis dobar dojam poljubite se budete zajedno pa si hepi pa prekinete pa si *sob* pa ste opet zajedno pa si hepi i tak..al ne.kod mene i te osobe je islo ovak : upoznamo se ,slabi smo si prijatelji pa se naglo zaljubimo jedan u drugog al nista ne poduzimamo ,pa to samo ispari ,negiramo da smo bili zaljubljeni pa malo bolji prijatelji ,al ni blizu najbolji i kraj.kraj.samo taj kraj.i nista drugo.i tako je zavrsilo.kad sam dosao do te cinjenice slusao sam jednu depresivnu pjesmu.u tom trenutku sam upao u trans.nisam osjecao cijelo tijelo.imao sam osjecaj da cu se rastopiti od tuge.ali od takve tuge kakvu prije nikada nisam osjecao.nije to bila obicna tuga.ne znam kako bi to nazvao.koktel ocaji ,jada, tuge, depresije ,mrznje prema samome sebi i jos kojecega..i pomislih da sam dobio sto sam zasluzio.al zbilja je tako.jer sam ispao takav gad.takav kreten.i sad mi je zao. al jebi ga nejde to tako da sam ja sad skuzio da mi je zao pa ce sve bit super.gotovo je.onaj kraj je stvarno znacio kraj.bez hepi enda.necu pricat price o tome kako bih sve vratio i napravio suprotno jer je to samo masta i to se nece dogoditi.stvarno sam osuden na propast.zivio ja. by
Post je objavljen 09.01.2008. u 13:08 sati.