Marketing
ZERP aka mrtvo slovo
Dakle s obzirom na količinu, vrstu i raspored prometa u Hrvatskoj, zatim na broj stanovnika, komunikacije i dostupnost službi poput hitne pomoći ili vatrogasaca, može se zaključiti kako je najveća potreba za STS-SAR snagama upravo u široj okolici grada Zagreba, u Lici i Gorskom Kotaru, te u svim obalnim županijama. Zato se nameće zaključak, kako se sve potrebe STS-SAR najlakše operativno i financijski mogu zadovoljiti u okviru Obalne straže. Takvim ustrojem objedinilo bi se upravljanje, standardiziralo osoblje i obuka, te riješio sustav uzbunjivanja i izvješćivanja. Osim toga, Obalna straža ne može normalno funkcionirati bez zrakoplovne komponente, kao što to ne može ni vatrogasna zajednica pri gašenju požara otvorenih prostora. Ako tome još dodamo i medicinski prijevoz, ispada da se najmanje tri djelatnosti (Obalna straža, Vatrogastvo i Air Ambulance) preklapaju na istom prostoru. Ako bi se pritom svaki segment razvijao posebno, odnosno bio pod drugim ministarstvom, sa svojom upravom i sa svojom administracijom i logistikom, a sve to na teret istog državnog proračuna - svatko normalan može odmah viditi kako to mogu zastupati samo oni, koji u toj varijanti vide ostvarivanje "sitnih" provizija i povećanje moći u lokalnim okvirima. Zato su oni, koje se zadnje nešto pita po ovim pitanjima, upravo naši znanstvenici i stručnjaci. Pritom mislim i na one koji spašavajući druge svakodnevno stavljaju vlastita "jaja na panj". A to su piloti helikoptera, vatrogasci, GSS-ovci...
Dakle najlakše izvediva realizacija sustava STS-SAR je upravo kroz Obalnu stražu. Čiji nakaradni prijedlog zakona usvojen krajem 2007 po hitnom postupku možete pročitati ovdje. A odličan kronološki pregled ustrojavanja Obalne straže imate prikazan u ovom članku. No, Obalna straža je pritom trebala biti ustrojena kao civilna organizacija ili eventualno državna uprava ili agencija, a koja tek u slučaju rata ulazi u sastav MORH-a (kao što uostalom ulaze i naoružane formacije MUP-a). Umjesto toga, Sanaderova administracija ustrojava Obalnu stražu unutar strukture MORH-a. Čime su neupitno prekršeni pozitivni zakonski okviri RH, koji Ministarstvu obrane tj. vojsci nisu dodijelili zadaću nadzora granica ili ZERP-a. Nadzor granica je po zakonu zadaća Policije, dok se na ovaj način sustav opet vraća na ono što smo imali u Jugoslaviji, odnosno na karaule s graničarima i ophodnje patrolnih čamaca Ratne mornarice po Jadranu. Nužnost distanciranja raspoloživosti zaštitno-spašavateljskih snaga od bilo kakve institucionalizirane vojne forme, mora biti u prvom redu zbog nepristrane i prioritetne raspoloživosti tih snaga. Obalna straža mora biti civilna organizacija operativno uvezana sa ostalim vatrogasno-zaštitno-spašavateljskim kapacitetima u regiji. Pritom je važno naglasiti da bi mogućnost regionalne participacije, omogućila znatno smanjenje troškova. Posebice jer gore prikazani raspored snaga ujedno pokriva veće područje Slovenije, BiH i Crne Gore. Na taj način Hrvatska bi se u cijeloj regiji nametnula kao davač SAR usluge, a sve troškove bi mogla pokriti s postojećim snagama u sustavu, ali i sa nepovratnim sredstvima iz pristupnih fondova EU. I tako unatoč svom specifičnom i nepovoljnom vojno-geografskom obliku početi komercijalno pružati usluge STS-SAR i susjedima...
Cijeli tekst pročitajte na 012station.bloger.hr
Post je objavljen 09.01.2008. u 09:36 sati.