Eksplozivni naboji – borbena inženjerija
Tijekom rušenja inženjerci za svaki materijal, za svaki pojedini element, uvijek prvo proračunaju potrebitu količinu eksploziva koja će onda moći svojom snagom tijekom detonacije presjeći, razoriti, ili probiti određeni materijal, ili pak element rušenja. Dakle, upravo ta točno proračunata i određena količina eksploziva potrebitog za presijecanje, razaranje, ili probijanje naziva se eksplozivni naboj (EN). Isto tako eksplozivni naboji uporabljuju se tijekom izrade raznih mina, bombi, granata, raketa, odnosno bojnih glava svih projektila. No, da vas Athumanunh ne odvede jako široko, jer to je ipak vrlo široko vojno područje, bolje da se onda Athumanunh ipak vrati postavljenom pitanju. Eksplozivni naboji (EN) razlikuju se prema svom obliku, jačini djelovanja, mjestu postavljanja i načinu začepljenja. Opet, odgovor na postavljeno pitanje leži u ovoj prvoj narečenoj razlici, a to je oblik eksplozivnog naboja. Dakle, na oblik EN direktno utječe vrsta uporabljenog eksploziva, vrsta, tip i oblik onoga što se želi uništiti i na kraju efekt koji se želi postići (rasprskavanje, presijecanje, razaranje, probijanje, izbacivanje …). Prema tomu EN prema obliku možemo podijeliti na: koncentrirane, pružne, kombinirane i kumulativne. Da ne bi sada Athumanunh objašnjavao samo one tražene (pružne EN) objasnit će ih ukratko sve četiri podijeljene po obliku. Idemo onda redom. Koncentrirani EN su oni kojima odnos najkraće i najduže stranice stoji u omjeru 1 : 3. Uporaba ovakvih EN je kod rušenja u zemlji, a poradi brzog stvaranja zaprijeka i rušenja raznih vrsta elemenata. Mogu imati oblike kocke, prizme, valjka, lopte i sl. sve dok je odnos u omjeru 1 : 3. Pružni EN su oni kojima je odnos između najkraće i najduže stranice veći od odnosa 1 : 3. Ako sada pozovemo u pomoć film Athumanunh vas podsjeća na nekakve cijevi koje su ispunjene eksplozivom (bangaleri), a koje nose borbeni inženjerci sa sobom, nastavljaju ih jedne u druge i guraju ih pod žičanu zaprijeku. Kombinirani EN su kombinacija koncentriranih i pružnih, a najčešće se kao takvi postavljaju na mostove koji se žele porušiti. Na kraju oni kumulativni koji su specifični i Athumanunh ih neće sada objašnjavati temeljito. Bit kumulativnih EN je ta što mlaz kumulativne (usmjerene) eksplozije djeluje velikom brzinom na vrlo malu površinu. Odnosno na tenku napravi tek malu rupicu na oklopu, ali kada uđe u kabinu onda se još brže raširi i razara okolinu velikom temperaturom, otrovnim plinovima itd. Što pak se tiče detonirajućeg stijenja, odnosno drugog dijela pitanja, on spada u sredstva za istodobno paljenje (aktiviranje) EN koji su postavljeni na manjim ili većim razmacima (rastojanjima, odstojanjima). Borbeni inženjerci koje Athumanunh spominje u svojim opisima brinu se za osiguranje borbenih operativnih sustava drugim (manevarskim) borbenim postrojbama kao što su pokretljivost (otvaranje prolaza kroz sve vrste zaprijeka, postavljaju lansirne i jurišne mostove i sl.), protupokretljivost (stvaranje zaprijeka i otežavanje pokretljivosti protivničkim borbenim postrojbama) i preživljavanje (izrada zaklona, skloništa, i drugih objekata utvrđivanja) tijekom borbi i bitaka. Dakako, postoje i oni drugi inženjerci koje Athumanunh još nije spomenuo, ali postoje, a to su građevinski inženjerci koji se bave izradom putova, uređenjem uzletišta, tabora, pristaništa i drugim graditeljskim radovima koji su potrebiti drugim postrojbama za normalno funkcioniranje.
Post je objavljen 09.01.2008. u 08:51 sati.